Uhođenje na internetu, vrijeđanje putem društvenih mreža i blogova pa čak i pisanje nekih poruka koje bi se mogle shvatiti kao prijetnje smrću nije kažnjivo i spada u – slobodu govora!
Pročitajte i ovo
Tako je barem zaključio Roger W. Titus, sudac iz San Francisca koji je vodio slučaj protiv Williama Lawrencea Cassidyja koji je bivšu prijateljicu omalovažavao i vrijeđao na blogovima i Twitteru te joj je često znao uputiti prijeteće poruke poput 'učini svijetu uslugu i ubij se'.
On je tako pod različitim pseudonimima napisao više od osam tisuća tvitova i tekstova na blogovima o Alyce Zeoli koja je nakon nekog vremena kontaktirala FBI pa je William uhićen zbog uhođenja i kršenja zakona o nasilju nad ženama te je protiv njega podignuta optužnica.
Cassidy se protiv te optužnice borio pravom na slobodu govora pozivajući se na američki Prvi amandman te se sudac s njim složio i zaključio da taj amandman štiti slobodu govora čak i u onim situacijama kada se 'izazivaju vjerska uvjerenja, politički stavovi ili standardi dobrog ukusa'.
Sudac Titus rekao je da je Zeoli javna osoba (budistkinja o kojoj je izdana i jedna knjiga prije desetak godina) te da Cassidyjevo ponašanje i pisanje po blogovima i Twitteru nije predstavljalo pravu prijetnju za nju. Dodao je da, iako joj je to moglo uzrokovati 'značajan emocionalni stres', njegova je odluka usmjerena izričito prema zaštiti slobode govora.
U obrazloženju svoje odluke naveo je i jednu iznimno zanimljivu stvar – rekao je da 'nitko nije bio prisiljen čitati' Cassidyeve blogove i tvitove – za razliku od npr. telefonskih poziva, pisama i e-mailova koji su direktno namijenjeni određenim osobama pa se to zato smatra slobodom govora, a ne uznemiravanjem ili prijetnjama.
Odvjetnica Alyce Zeoli rekla je da je njena klijentica zaprepaštena i uplašena nakon ovakve odluke pa možemo pretpostaviti da će se žaliti na nju.
Na brojnim se internetskim stranicama vode rasprave oko ovakve odluke – svi se slažu da se sloboda govora mora zaštititi, ali pitanje je gdje je granica između slobode govora i zlostavljanja drugih osoba jer teško je da se objavljivanje više od osam tisuća poruka s negativnim konotacijama o drugoj osobi – a te su poruke na internetu dostupne svima, iako ih nitko nije 'prisiljen' čitati, može smatrati slobodom govora.
