Podatke koje je prikupila američka sonda Voyager u 70-im i kasnije svemirski teleskop Hubble, naveli su astronome da zaključe kako su ti prstenovi nastali razmjerno kasno, i to najvjerojatnije nakon sudara kometa sa Saturnovim mjesecom prije možda stotinu milijuna godina, rekao je Larry Esposito, znanstveni voditelj misije Cassini.
Pročitajte i ovo
No značajke prstenova koje su zabilježili uređaji na sondi Cassini koja se Saturnu približila 2004. pokazuju da oni nisu nastali nakon sudara, dodao je, držeći predavanje na godišnjoj konferenciji American Geophysical Uniona u San Franciscu, prema priopćenju objavljenom u Washingtonu.
Starost pojedinih prstenova prilično se razlikuje, a čestice od kojih se sastoje stalno se recikliraju čime se tumači promjena njihova izgleda, kazao je znanstvenik.
Taj astrofizičar koji je 1979. pomoću američke sonde Pioneer 11 otkrio Saturnov vanjski F-prsten, 140 tisuća kilometara udaljen od planeta, rekao je da će zajedno s drugim istraživačima objaviti studiju u časopisu Icarus u kojoj će iznijeti teoriju stalnog recikliranja tvari u prstenovima oko planeta.
