- To je najveća moguća znanstvena vijest u 2006. godini, pokušaj rekonstrukcije izumrlog humanoida, rekao je Pavao Rudan, s Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, ističući kako je to najveće otkriće s područja molekularne biologije, genetike i antropologije.
Pročitajte i ovo
- Ovo je najljepši mogući spomenik jednom znanstveniku koji dolazi postumno, u ovom slučaju našoj kolegici Maji Paunović, izjavio je Rudan, voditelj Zavoda za antropologiju Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti (HAZU).
Hrvatska znanstvenica sudjelovala je u velikom otkriću
Kako je kazao, Maja Paunović je sudjelovala u radu istraživačke skupine koju je prevodio Svante Paabo s Instituta Max Planck za evolucijsku antropologiju iz Leipziga te koju su još činili njemački i američki znanstvenici, a koja je analizirala milijun parova baza DNA.
Zaključci komplementarnih studija dvije skupine znanstvenika koje se temelje na DNA fosila pronađenog 1980. godine u spilji Vindija u Hrvatskoj, blizu Varaždina, i koji su objavljeni ovaj tjedan u dva znanstvena časopisa britanskom "Nature" i američkom "Science", dosta su usklađeni.
HAZU je ponosan da ozbiljna otkrića s područja molekularne biologije, genetike i antropologije niču iz njenih redova, naglasio je Rudan.
Kako je kazao, to je rezultat dugogodišnje suradnje s Institutom Max Planck za evolucijsku antropologiju u Leipzigu i berlinskom
Brandeburškom akademijom znanosti.
Za istraživanje je poslužila kolekcija akademika Mirka Maleva koji je uz Maju Paunović također u početku sudjelovao u radu.
Za tu prvu skupinu znanstvenika, linija koja je vodila do Homo
neandertalensisa odvojila se od linije Homo sapiensa prije 465.000 do 569.000 godina, a najvjerojatniji datum za to je prije 516.000 godina, dok druga skupina smatra da je do "razvoda" došlo u razdoblju od prije 120.000 do 670.000 godina, predlažući kao najbolju procjenu 370.000 godina.
Posljednji zajednički predak neandertalac-moderan čovjek
neosporivo je živio prije 706.000 godina.
Ti su znanstvenici analizirali nuklearni DNA (DNA staničnih jezgri) prethistorijskog čovjeka. Termin nuklearna DNA koristi se u
suprotnosti s mitohondrijskom DNA, koje nema u staničnim jezgrama i koju prenosi majka te je manje korisna za istraživanje evolucije. Do sada je kod neandertalaca istraživan samo taj tip DNA.
Druga ekipa, njemačko-američka na čelu s Edwardom Rubinom koji radi za dva kalifonijska tijela - Institut geometrike odjela za energiju u Walnut Creeku i Nacionalni laboratorij Lawrence Berkley u Berkleyu - koristila se drugom metodom, metagenomikom koja omogućuje usporedbu više genoma između sebe.
Znanstvenici koji su vodili istraživanje jednoglasno tvrde da, unatoč vrlo dugom suživotu naših predaka i neandertalaca, nije otkriven nikakav trag križanja Homo sapiensa i neandertalca, što je godinama bio predmet brojnih znanstvenih rasprava.
U komentaru objavljenom u časopisu "Nature" dva novozelandska biologa David Lambert i Craig Millar, pozdravljaju taj rad jer je "rodio" pravu "genomiku pretka" što se do sada smatralo pravom "znanstvenom fantastikom" zbog visoke degradacije također arhaične DNA. "Dva će članka utišati skeptike", ocjenjuju novozelandski znanstvenici.
Raprava o neandertalcu prvom prethistorijskom čovjeku kojeg je znanost otkrila prije tek 150 godina, 1856., ovime će biti
oživljena.
