Slika nije dostupna
Slika nije dostupna

Mladi hrvatski fizičar Marin Soljačić s uglednog Instituta za tehnologiju Massachusettsa (MIT), vjeruje kako će se najdulje za dvije godine moći izraditi prototip koji će u praksi demonstrirati njegovo otkriće mogućnosti bezičnog prijenosa struje.


'Čvrsto vjerujemo da će eksperimenti proći uspješno, oni će biti konačni sudac. Nadam se kako za godinu, dvije možemo izraditi prototip, a tek onda može slijediti komercijalizacija', izjavio je profesor Soljačić.

Vezani članci Željko Kerum Kerum nakon razgovora u policiji zbog govora mržnja: ''Ima mukte reklamu, bio je u 20 medija, gubim bezveze vrijeme na gluposti'' Tramvaj Zaiskrilo na tračnicama: Tramvaj priredio pravi svjetlosni šou, sva sreća da nitko nije ozlijeđen

Napomenuo je kako su on i njegovi kolege s katedre za fiziku MIT-a Aristeidis Karalis i John Joannopoulos, do sada teorijski ispitali sustav bežičnog prijenosa struje na male i srednje udaljenosti, radeći detaljne numeričke analize, matematičke modele i kompjutorske simulacije, dok provjera sustava u praksi tek slijedi.

Relativno jednostavni sustav za prijenos energije do naprava kao što su prijenosna računala, mobiteli, MP3 playeri i drugi 'gadgeti' a u idućoj fazi možda i industrijski roboti, polazi od uspjeha koji je u posljednjih nekoliko godina ostvario wireless internet.

'Motiv je bio uspjeh wireless interneta, gdje smo u zadnjih pet do sedam godina prošli kroz tihu revoluciju. Naš sustav slijedi istu logiku, za duge udaljenosti koristi se prijenos žicama, a na kratke bežični prijenos', kaže Soljačić.

Iako počiva na stoljeću starom otkriću fenomena elektromagnetske indukcije i rezonance, Soljačićev sustav je inovativan u tome što primjenjuje tzv. nezrakasto elektromagnetsko polje, koje do sada nije istraživano u traganju za bežičnim prijenosom energije.

Naime, sustavi koji koriste elektromagnetsko zračenje, kao što su radioantene, nedjelotvorni su za prijenos energije jer je zrakasto rasipaju u svim smjerovima pri čemu se većina energije gubi. Soljačićev tim prevladao je taj nedostatak istraživanjem 'nezrakastog' elektromagnetskog polja, dugih rezonanci.

'Umjesto da širi elektromagnetske valove oko sebe, odašiljač energije ispunio bi prostor 'nezrakastim' elektromagnetskim poljem iz kojeg bi se napajale samo one elektronske naprave opremljene prijemnikom one frekvencije koja 'rezonira' s tim poljem, dok bi ostatak energije ponovo apsorbirao odašiljač', objašnjava Soljačić.

Na upit o snazi struje i daljini prijenosa tim sustavom, Soljačić kaže kako je on 'primjenjiv za snagu od nekoliko vata (watta) do nekoliko desetaka vata, ali kako teorijski ne vidi prepreku da se ide i od 100 vata, što bi onda bilo primjenjivo za napajanje elektro-automobila ili industrijskih robota'.

Sustav bežičnog nezrakastog prijenosa energije, prema sadašnjim bi rješenjima, imao ograničeni doseg od najviše pet metara, pa bi po jedan odašiljač u svakoj sobi mogao 'pokrivati' cijeli stan.

Soljačić naglašava kako sustav nije štetan za ljudsko zdravlje jer se radi o slabom elektromagnetskom polju, koje ne osjećamo.

Mladi 32-godišnji hrvatski znastvenik, koji je nakon zagrebačkog MIOC-a diplomirao na MIT-u a doktorirao na Sveučilištu Princeton u New Jerseyu, uvjeren je u 'veliki potencijal' komercijalne uporabe njegova koncepta, ali istodobno napominje kako je 'interakcija tehnologije i društva nepredvidljiva'.

Na usporedbe s eksperimentima Nikole Tesle s bežičnim
prijenosom energije na velike udaljenosti, o čemu svjedoči njegov 30-metarski toranj Wardenclyffe u New Yorku, Soljačić objašnjava kako Tesla tada nije mogao ni sanjati da će se kablovi za struju jednom premrežiti cijeli svijet i doći do svake sobe, te da bi on danas vjerojatno krenuo istim putem - koristeći za velike udaljenosti prijenos elektroenergetskom mrežom, a za male bežični prijenos struje.