U Ekvadoru je završena 24-godišnja studija na uzorku od 99 ljudi koja ukazuje na povezanost hormona rasta i dugog života. Istraživanja se nastavljaju, a istraživači se nadaju mogućem korištenju ovih saznanja u produženju ljudskog životnog vijeka.
Podijelite
Studija doktora Jaimea Guevare-Aguirea započeta 1987. godine ukazuje na jedan od mehanizama kojim ljudsko tijelo može postići dugovječnost. Otkriveno je kako u nekoliko izoliranih sela u Ekvadoru, koje nastanjuju Conversosi, potomci Sefarda, židovskih doseljenika sa Pirinejskog poluotoka, ne postoji ni jedan zabilježeni slučaj raka i dijabetesa.
Posebno je značajno da većina populacije boluje od Laronovog sindroma koji možda krije tajnu dugovječnosti za ostatak čovječanstva. Naime, kako prenose istraživači, Laronov sindrom smanjuje rad hormona rasta IGF-1 i uzrokuje patuljast rast. Dugo vremena to saznanje nije uzrokovalo veće zanimanje znanstvene javnosti no nedavna laboratorijska istraživanja na miševima ukazala su na važnost tog saznanja, prenosi NYtimes.com.
Naime, rezultati studije Sveučilišta u Ohiju vrlo su jasno pokazali da manjak IGF-1 djeluje na produljenje životnog vijeka. U toj studiji miševi sa umjetno prouzročenim Laronovim sindrom živjeli su i do 40 posto duže od očekivanog životnog vijeka za miševe. Iako na tržištu već postoje lijekovi koji suzbijaju hormon rasta, daljnja istraživanja će pokazati kako se ova saznanja mogu bolje iskoristiti i naposljetku pomoći ljudima diljem svijeta – doživjeti stotu.