Slika nije dostupna
Slika nije dostupna

Sve učestalijim korištenjem računala, pojavljuje se pitanje trebaju li generacije koje sada upisuju školu uopće učiti pisati rukom.


Kada ne učimo pisati rukom, ne gubimo puno, smatraju pojedini edukatori, piše Tampa Bay Times

Vezani članci Dea Đurđević (Foto: Instagram) Pola godine nakon nesreće u kojoj joj je otkinuta ruka, voditeljica skinula gips Dea Đurđević (Foto: Instagram) Udaje se srpska voditeljica kojoj je autobus otkinuo ruku: Budući suprug ispunio joj baš sve želje

Standardi koji su usvojeni u većini saveznih američkih država, zahtijevaju od učitelja da djecu uče pisati rukom samo u predškolskoj grupi i prvom razredu. Nakon toga u obzir se uzima samo učinkovitost na tipkovnici.

Međutim, psiholozi i neuroznanstvenici kažu da je još prerano reći kako je pisanje rukom stvar prošlosti.

Novi dokazi upućuju na to da su poveznice između pisanja rukom i šireg razvoja obrazovanja veoma duboke.

Djeca brže uče čitati kada nauče pisati rukom, ali također mogu bolje generirati ideje i zadržavati informacije. Drugim riječima, nije važno samo ono što pišemo, nego i kako pišemo.

'Kada pišemo, aktivira se jedinstveni neurološki krug', rekao je Stanislas Dehaene, psiholog na Collège de France u Parizu.

'Postoji temeljno prepoznavanje geste u pisanoj riječi, svojevrsno prepoznavanje mentalne simulacije u našem mozgu. I čini se da taj krug pridonosi jedinstvenim načinima koje nismo shvaćali. Na taj je način učenje lakše', kaže Dehaene.

Studija koju je 2012. vodila Karin James, psihologinja na Sveučilištu Indiana, dala je podršku tom pogledu.

Djeci koja još nisu naučila čitati i pisati pokazano je slovo i oblik na kartici. Zamoljeni su da slovo reproduciraju na jedan od tri načina: tragom slike na papiru s istočkanim vanjskim rubom, nacrtaju ga na prazan bijeli papir ili ga napišu na računalu.

Nakon toga su prikopčani na skener mozga i ponovno su im pokazivane slike.

'Većina mojih studenata ne zna ispričati priču, a da pritom nitko ne umre od dosade'

Istraživači su otkrili kako je početno dupliciranje procesa imalo velik utjecaj. Kada su djeca pisala rukom, skener je pokazivao povećanu aktivnost u područjima mozga koji su aktivirani kod odraslih kada su pisali i čitali.

Za razliku od toga, djeca koja su tipkala ili povezivala točke, nisu pokazala takav efekt. Aktivacija tog dijela mozga kod njih je bila mnogo slabija.

Zaključeno je da, ne samo da moramo prvo planirati i izvršiti aktivnost na način koji nije potreban kada imamo istočkanu vanjski stranu, već također proizvodimo rezultat koji je visoko varijabilan.

Psihologinja Virginia Berninger sa Sveučilišta Washington, provela je istraživanje među djecom od drugog do petog razreda osnovne škole. To istraživanje upućuje na to da su pisanje rukom i tipkanje po tipkovnici povezani s različitim moždanim strukturama.

'Kada djeca pišu sastavak rukom, ne samo da brže ispisuju više slova nego na kompjutoru, nego i izražavaju više ideja', rekla je Beringer.
Zaključuje kako pisana slova pomažu u jačanju sposobnosti samokontrole.

DNEVNIK.hr pratite putem iPhone/iPad | Android | Twitter | Facebook