Kako je to moguće? Kako je moguće da jahanje po društvenim mrežama, kako je moguće da tih nekoliko benignih sati provedenih na Facebooku rasturi svetu stvar zvanu ljubav, stvar u koju su od pamtivijeka klele armije pjesnika i ljubavnika.
Pročitajte i ovo
I te kako je moguće.
Najprije, da se razumijemo, ja sam prilično veliki pobornik facebooka, smatram ga odličnim alatom za promociju vlastitih ideja, knjiga i kolumni, smatram ga privatnim novinama na kojima pametan čovjek pažljivo odabere svega nekoliko stotina pametnih, kreativnih i lucidnih facebook prijatelja, pa uz pomoć zakonitosti pojavljivanja tuđih objava na news feedu, prilikom svakog posjeta facebooku na vlastitom zidu pronađe pametan, kreativan i lucidan sadržaj.
Smatram ga odličnim alatom za održavanje odnosa sa mnoštvom dragih prijatelja razasutim po čitavom svijetu, ako je čovjek imao sreće da isti taj svijet proputuje, a ubrajam se u takve sretnike.
Do jedne određene granice, moj je stav o facebooku vrlo pozitivan. Ali onda slijedi taj rub, ta oštra granica nakon koje facebook postaje sredstvo zaglupljivanja, sredstvo umaranja, a onda i sredstvo kojim si lagano zezneš život.
Prvo i osnovno, korisnici facebooka najčešće na svoju listu prijatelja dodaju svaku šušu koja im pošalje zahtjev, pa im news feedovi vrve maloumnim sadržajem, iskaču im tu linkovi na nove youtube uspješnice Dare Bubamare i Sandre Afrike, statusi u kojima korisnik pojašnjava kako je piškio i kakio, oglasi za on line kladionice i slična čudesa koja te, ako nisi dovoljno pažljiv, bez problema otjeraju u očaj i tupilo.
Znači, najprije zatupiš, a onda si zezneš život.
Kako?
Vrlo jednostavno. Na facebooku su svi lijepi, privlačni i pametni. Zaista se ne sjećam da sam makar i jednom na facebooku vidio profilnu fotografiju za koju vlasnik ne bi stavio ruku u vatru i zakleo se na majku da toj fotografiji ne izgleda dobro, odnosno najbolje moguće koliko može izgledati. Zaista nisam primijetio da se itko na facebooku locirao sa odlagališta otpada Jakuševac, ili sa blatnog šora Kozari Boka. Obično se na društvenim mrežama svi oglase iz Pariza, s Dominikane ili kakvog sličnog čudesa. Zaista nisam primijetio da se ljudi kolektivno tagiraju s karmina, to obično rade u separeima fensi klubova, napucani, namontirani, veseli i prpošni. Zaista nisam primijetio status u kojem je netko napisao kako se upravo vratio s pregleda prostate, ili da je netko napisao da je nervozan jer ima zatvor i već pet dana nije otišao do toaleta.
Na facebooku smo svi lijepi i pametni, naši su životi zanimljivi, veseli smo, putujemo na kul mjesta, slušamo kul muziku, ajme majko, kako su nam životi lijepi, nikakvih mi problema nemamo.
A ljubav je nešto drugo, veza je nešto drugo, brak je nešto drugo.
Ljubav je sveta, predivna stvar, jedina iskonska stvar zbog koje je, zapravo, vrijedno živjeti. Ljubav je povjerenje, razumijevanje, sigurnost, uvažavanje, poštovanje.
Ali ljubav povremeno, ili u nekim svojim segmentima ima i drugo lice.
Ponekad, ljubav znači partner bez šminke i bez frizure, ljubav znači prljave čarape na podu pored kreveta. Ljubav znači prepirke zbog podignutog poklopca zahodske školjke, ljubav ponekad znači i prepirke zbog neplaćenih računa za grijanje.
Ljubav ponekad znači krizu, a u krizama je čovjek grešno, slabo i krhko biće.
A ne zaboravimo, na samo jedan klik miša daleko krije se profilna fotografija vlasnika koji bi stavio ruku u vatru i zakleo se na majku da toj fotografiji izgleda dobro, odnosno najbolje moguće koliko može izgledati. Na samo jedan lagani dodir prstom po zaslonu pametnog telefona krije se onaj fora kolega s posla koji se baš nedavno locirao, odakle ono… ah da, iz Pariza… ili možda s Dominikane… Samo jednu sitnu poruku u inbox daleko krije se ona slatka mala susjeda koja se nedavno tagirala iz separea nekog fensi kluba, napucana, namontirana, vesela i prpošna.
U takvim situacijama facebook je bezazleno sredstvo komunikacije. Naime, sms poruka ima svoju težinu, jednako kao i whatsapp poruka, jednako kao i iznenadni klizeći start viber porukom. Ali facebook poruka je nešto drugo, tu smo svi kamuflirani zbog te čarobne riječi koju je toliko suptilno implementirao gospodin Zuckerberg, a ta riječ glasi – prijatelj.
Naime, na facebooku smo svi prijatelji, i sve se interakcije odvijaju pod velom tog čarobnog plavičastog prijateljstva.
A šipak smo prijatelji.
Svi smo mi potencijalni predatori.
Pa ako imaš ikakvu želju održati svoju ljubav toplom a svoju vezu kvalitetnom, pogotovo kada udare krize, skini se, brate, s društvenih mreža, sjedni za kuhinjski stol, posjedni partnera preko puta i slušaj što ima za reći.
A sigurno ima puno toga.
Imao je ranije, zašto ne bi imao i sada?
DNEVNIK.hr pratite putem iPhone/iPad | Android | Twitter | Facebook
