Dogodila se apokalipsa. Preživjeli ste. Što sad?

'Kada se čuo taj jaki udarac u podrumu sam pospremala bicikl. S polica su počele padati stvari, a mora da me neka od njih dobro udarila jer iduće što pamtim je da se dižem s podrumskog poda sa strašnom glavoboljom. Zbog stvari koje su bile svugdje oko mene, a samo ne tamo gdje su trebale biti pomislila sam da se Zagreb tresao kao nikad prije. Krenula sam prema izlazu iz zgrade, a onda srela susjedu koja živi u stanu ispod mojega. Nikad mi se nije javljala, osim onih par puta kada mi je dolazila na vrata govoriti da mi je televizor preglasan, a sad me najednom panično uhvatila za ramena i pitala 'što ćemo sad?'. Ja sam samo znala da ću otići po dugi rukav jer postalo je previše hladno za jedan svibanj.'

Pročitajte i ovo Pa recite da nemamo sreće 10 situacija u kojima je zamalo došlo do smaka svijeta, a da toga nismo ni bili svjesni Raj za muškarce Perverzija od bunkera: Osigurao se ode li svijet dovraga

'Godinu dana su najavljivali da će nas pogoditi. U društvu sam bio onaj koji se ruga i smije takvim najavama, ali iskreno - doma nisam imao mira. Sve što sam uštedio odjednom sam počeo ulagati u gradnju bunkera. U Splitu su ljudi navikli na budale, ali nisam nikome govorio što se događa. Ne znam baš da bi takvu budalu shvatili. Kupovao sam i hranu, punio boce vodom, slagao zalihe na police. Rekli su da barem šest mjeseci nakon udara ne smijemo izlaziti. Kada su poručili da se spustimo u skloništa ostao sam sam. Baš nikome nisam rekao za bunker da me ne proglase ludim. Sada sam se trebao potruditi da stvarno ne poludim zatvoren ispod zemlje.'

'Nisam baš vjerovala kad su rekli da dolazi, ali par dana prije ipak sam poslušala savjete i otišla primiti sva cjepiva. Rekli su da bi se mogle širiti bolesti. Opet, nisam bila jedna od onih koji su gradili bunkere. Kada se trenutak približio spustila sam se u jedno od pretrpanih skloništa. Na policama i u kutevima pretijesne prostorije bilo je zaliha hrane i vode, ali i nas je bilo mnogo i činilo mi se da ćemo morati dobro razmisliti što dalje i prije nego smo mislili. Osim ako nas na kraju ne ubije bolest.'

Želite li preživjeti najveću katastrofu ikada?

Bi li ovako zvučale priče (ne)sretnika koji su preživjeli najveću katastrofu koja je ikada pogodila naš planet? I želi li uopće netko preživjeti nešto poput toga? Biste li bili spremni graditi novi svijet? Vjerojatno bi ostali bez računala, tehnologije, svega onoga s čime smo srasli. Tko bi uopće znao što točno napraviti? Možda biste zahvaljujući trudu nakon smaka svijeta postali jedan od onih o kojima će djeca učiti na povijesti - čovjek koji je vodio Zemljane nakon udara.

Velika katastrofa sa sobom bi vrlo vjerojatno donijela nedostatak hrane, vode, komunikacije. Donijela bi ogromnu količinu drame - ljude u strahu od gladi i bolesti. U svakom trenutku morali bi razmišljati kako se zaštititi u novom, okrutnom svijetu. Možda bi se preživjeli udružili u stvaranju nove civilizacije, a možda bi svatko paranoično štitio sam sebe pa bi nova civilizacija nastajala polako i u teškim mukama. Možda bi se preostali ljudi međusobno uništili. A možda bi sve u nekom trenutku postalo – zabavno. Možda bi uspjeli izgraditi svijet kakvom danas bez uspjeha težimo. Onaj tko želi, može o puno toga razmišljati dok čeka novu najavu smaka svijeta, jer bit će ih sigurno. A koliko će vas zabrinuti ovisi samo o vama.

Pripremite se još jednom: Evo opet smaka svijeta

A koliko puta ste već 'preživjeli'?

Možete li uopće pobrojati koliko ste puta u svom kratkom ili nešto dužem životu preživjeli jedan takav 'smak svijeta'? Možda je neki od dugo najavljivanih datuma u vašem životu zbilja izgledao kao da je kraj svega i kao da se sve srušilo na vas, ali to je bio samo život.

Ako niste u toku i ne pratite 'smak svijeta najave', posljednji ste preživjeli prije manje od mjesec dana. Dogodilo se to 21. ožujka kada je naš planet trebao udariti asteroid snage 20 atomskih bombi. No, asteroid smo izbjegli ili je on izbjegao nas - ili nikada nije ni postojao. Prije toga netočnom se pokazala vikinška mitologija. Najviše smo strepili u prosincu 2012. za kada su nam propast predvidjele drevne Maje. Bilo je sigurno još nekih termina prije ili kasnije, ali nijedan se nije pokazao ispravnim. Pa ni onaj 2000. godine kada smo svi skupa čekali hoće li stvarno neki računalni bug dovesti do niza katastrofa.

Što ako netko pogodi datum?

Neki se ovim najavama smiju, neki glume da im je sve smiješno, a neki otvoreno pripremaju zalihe i nadaju se da će biti među onima koji su se uspješno skrili pred strašnim armagedonom.

Ako netko uspije sve točno izračunati ili pak slučajno pogoditi, i stvarno se dogodi apokalipsa, a vi budete među preživjelima – kako bi izgledala vaša borba? Gdje biste krenuli? Što biste jeli, pili? Kome biste vjerovali? S kim biste se udružili? Solirali bi? Sjeli i plakali?

Imate dovoljno vremena razraditi taktiku jer čini se da smo neko vrijeme mirni. Novi točan datum sigurno ćete negdje ugledati. A dok mi čekamo, smak svijeta nastavit će biti dobar izvor zarade redateljima. Zato uvijek imate mogućnost vidjeti kako se s krajem bore dobro plaćeni glumci – možda nešto i naučite.

DNEVNIK.hr pratite putem iPhone/iPad | Android | Twitter | Facebook