Slika nije dostupna
Slika nije dostupna

Više se puta u povijesti čovječanstva dogodilo da je ''za dlaku'' izbjegnuta apokalipsa.


Donosimo deset situacija koje su se dogodile, a koje su mogle dovesti do katastrofalnih posljedica po ljudski rod. Na sreću, izbjegnute su.

10. Bonillino promatranje 1883.

Vezani članci Slika nije dostupna Evo ga opet: Kršćanski numerolog koji je tvrdio da će sudnji dan biti 23. rujna ima - novi datum Slika nije dostupna Sada znamo kako će izgledati smak svijeta: U Kazahstanu se dan unutar minute pretvorio u noć!

U kolovozu 1883., meksički astronom Jose Bonilla promatrao je nepoznate objekte koji su prolazili ispred Sunca. Ono što on tada nije znao bilo je to da se radilo o fragmentima golemog kometa koji su pukom srećom zaobišli Zemlju. Radilo se o kometu slične veličine poput onog koji je uzrokovao uništavanje dinosaura na Zemlji. Da su fragmenti pali na Zemlju vrlo bi vjerojatno došao kraj ljudima.

9. Tunguska eksplozija 1908.

Eksplozija meteora 1908. uništila je sibirsku šumu u opsegu od 20 kilometara, udarnim valom koji je bio više stotina puta snažniji od bombe bačene na Hirošimu. Prilikom eksplozije stabla su u krugu od 30 kilometara uništena i spaljena, ili presavijena, a prozori i vrata u 65 kilometara udaljenom mjestu Vanavara su popucala. Procjenjuje se da je događaj obuhvatio područje površine od 2.000 kvadratnih kilometara i uništio 60 milijuna stabala.

Čak su i putnici Transsibirske željeznice, udaljene oko 600 kilometara, svjedočili o potresima i svjetlima na nebu. Jedan lovac je preminuo od snažnog pritiska nakon eksplozije, a moguće je da je poginulo i više ljudi. Tek se 19 godina kasnije, 1927., jedna ekspedicija uputila na to područje kako bi istražila što se dogodilo.

8. Solarna oluja

Prilično blizu apokalipse bili smo u srpnju 2012., kada je Sunce izbacilo iznimno veliku količinu koronalne mase koja je stigla do mjesta na kojem je naš planet bio svega devet dana prije toga.

Da je ova solarna masa udarila u Zemlju, oštećenja elektroničke opreme bila bi toliko katastrofalna da bi trebalo desetak godina da se poprave sva oštećenja.

7. 4581 Asclepius

Naziv je to dan asteroidu koji se približio Zemlji u ožujku 1989. Da je udario u Zemlju, eksplozija bi bila jakosti 600 megatona termonuklearne detonacije. U usporedbi s tim, najjača nuklearna detonacija je bila približno 50 megatona.

6. Lažna uzbuna 1983.

U rujnu 1983. sovjetski nuklearni sustav upozorenja prijavio je da su SAD lansirale višenamjenski interkontinentalni balistički projektil prema SSSR-u. Sustav je očitavao da prema njima ide pet raketa. Stanislav Petrov koji je tada bio zadužen za bazu koja je primila obavijest, proglasio je to lažnom uzbunom i zanemario naredbe za protuudar. Da je pokrenuo napad, kazao je, prema SAD-u bi krenulo stotine raketa. Odbijanjem izvršenja ovog napada spasio je milijune života.
Bio je u pravu kada je procijenio da se radi o lažnoj uzbuni. Naime, očitovanja sustava za upozorenje pokrenuta su zbog rijetkog fenomena sa sunčevim svjetlom.

5. Podmornica B-59

Vasilij Arhipov je 27. listopada 1962. godine spriječio kapetana sovjetske podmornice B-59 Valentina Grigorijeviča Savickog da ispali nuklearna torpeda na američku flotu, što bi zasigurno dovelo do početka rata i masovnog uništenja.

Podmornicu kojom je Savicki zapovijedao, tog su dana okružili američki razarači u međunarodnim vodama nedaleko od Kube, pa budući da su prema njoj počeli ispaljivati dubinske bombe kako bi je istjerali na površinu, Savicki je počeo paničariti.

Suočen sa situacijom u kojoj nije mogao kontaktirati Moskvu, pomislio je da je rat već počeo. Naposljetku je odlučio Amerikancima odgovoriti udarom bez obzira na posljedice, a u čemu bi i uspio da Arhipov nije rekao "njet".

Naime, budući da je upravo Arhipov bio zapovjednik flote koja se tamo nalazila, Savicki nije mogao napasti bez njegovog pristanka, pa čak i unatoč tome što se politički časnik na podmornici Ivan Semonovič Maslenikov već složio da nuklearna torpeda treba aktivirati.

4. Pad letjelice B-52 1961.

U siječnju 1961., bombarder B-52 nosio je nuklearne bombe, eksplodirao je u zraku, zbog čega su se i najsmrtonosnije bombe našle na tlu, u Goldsborou, u američkoj saveznoj državi Sjeverna Karolina. U vrijeme pada, američka Vlada je zanijekala da postoji opasnost od detonacije bombi, ali dokumenti s kojih je skinuta oznaka tajnosti 2013. pokazuju upravo suprotno.

Samo je malo trebalo da dođe do katastrofalne eksplozije. Svaka je bomba imala destrukciju 250 puta veću od one bačene na Hirošimu.

3. Umalo nas je ubio Mjesec

U listopadu 1960. američki radari očitavali su približavanje nuklearnih raketa prema njihovom teritoriju. Međutim, provjerom je ustanovljeno da se ipak radi o kozmičkim valovima s Mjeseca, piše List Verse.

2. Trening koji se tretirao kao da je stvarnost

Programeri su 1979. gotovo započeli treći svjetski rat, nakon što su emitirali redovnu kompjutersku simulaciju napada Sovjeta. No, ti kompjuterski sustavi koji su emitirali simulaciju napada bili su spojeni na sustav obrane koji je uživo počeo objavljivati podatke o napadu. Srećom, pogreška je veoma brzo ispravljena.

1. Kubanska kriza 1962.

Trinaestodnevna raketna kriza počela je 16. listopada 1962., kada je tadašnji predsjednik John F. Kennedy doznao da Sovjetski Savez (SSSR) postavlja rakete na Kubi, 145 kilometara od obale Floride.

Zabrinut zbog kašnjenja SSSR-a u strateškom naoružanju i američkih prijetnji kubanskoj revoluciji, Hruščov je u svibnju 1962. odlučio razmjestiti više od 40.000 ljudi i desetke nuklearnih raketa na Kubi. Amerikance je uvjeravao da na tom otoku na kojem je pobijedio komunizam nema opasnog oružja.

No, fotografije koje je snimio špijunski zrakoplov U2 pokazale su 16. listopada prisutnost raketa. U SAD-u je zavladala posvemašnja zapanjenost, iako su otkriću prethodila brojna izvješća kubanskih agenata CIA-i. U Bijeloj kući generali su zagovarali zračne udare i invaziju Kube. Tadašnji ministar obrane Robert McNamara i diplomati odlučili su se za blokadu otoka kako bi sovjetskom brodovlju onemogućili nastavak isporuka oružja.

Kennedy je 22. listopada Amerikancima predstavio situaciju. Prvi je popustio Hruščov 26. listopada kada je predložio povlačenje raketa uz američko jamstvo nenapadanja Kube. Već sutradan postavio je novi uvjet: povlačenje američkih raketa iz Italije i Turske. Tajnim pregovorima SAD je odustao od invazije Kube uz uvjet sovjetskog povlačenja raketa s otoka. U subotu, 27. listopada, jedan zrakoplov U2 srušen je iznad Kube te se činilo da su stvari opet izmaknule kontroli. Američki planovi za masovni napad bili su spremni. U subotu navečer strah je konačno pobijedio.

Washington je javno obećao da neće napasti Kubu, a tajno da će povući rakete iz Turske. Moskva će pak povući rakete s Kube.

McNamara je na konferenciji u Havani 2002., priznao kako je tada vjerovao da je raketna kriza riješena najbolje vođenom političkom operacijom u zadnjih 50 godina, a kako sada vjeruje da se u tih 13 dana ''sreća umiješala i pomogla za dlaku izbjeći nuklearni rat''.