Slika nije dostupna
Slika nije dostupna

Čestice sa Sunca su možda odgovorne za prisutnost vode na Mjesecu, pokazala je nova studija.


Znanstvenici su proteklih desetak godina, otkako su minijaturni tragovi vode otkriveni u tlu Mjeseca, špekulirali o tome kako je došlo do stvaranja vode tamo. Mogućnosti je bilo puno, od udara meteorita ili kometa pa sve do zarobljenih vulkanskih plinova tijekom formiranja Mjeseca prije četiri i pol milijarde godina.

Vezani članci Slika nije dostupna PLUTON JE DOBIO BRATA Otkriven novi patuljasti planet na rubu Sunčevog sustava Slika nije dostupna Ruski astronomi pronašli signal inteligentne rase udaljen 95 svjetlosnih godina?

>> NASA objavila dokaze: Zastave na Mjesecu još uvijek se vijore!

Dr. Yang Liu i njegovi kolege sa Sveučilišta Tennessee, u studiji objavljenoj u žurnalu nature Geoscience, zaključili su kako je vodik na površinu Mjeseca stigao nošen solarnim vjetrovima te u kombinaciji s kisikom u tlu Mjeseca vjerojatno formirao molekule vode.

Liu i njegov tim proučavali su uzorke tla s Mjeseca, koje su donijele misije Apollo 11, 16 i 17 te došli do svojeg zaključka. Mjesečevo tlo ili regolit, u sebi sadrži sićušna staklasta zrna koja se nazivaju aglutinati i koje proizvode mikro meteoriti, koji padaju na površinu Mjeseca. Pri padu na površinu Mjeseca, ti meteoriti uzrokuju naglo zagrijavanje te nakon udara i hlađenje tla.

Liu in njegovi kolege otkrili su kako aglutinati u sebi sadrže 200 do 300 jedinica na milijun vode i dijelova molekule vode koji se nazivaju hidroksil. Spektroskopijom su utvrdili omjere vodika i deuterija (teškog vodika), kako bi utvrdili jesu li potekli s asteroida, kometa, lunarnih vulkanskih erupcija ili solarnog vjetra.

Otkrili su kako je omjer vodika i deuterija izrazito malen te da je vrlo blizak omjeru koji se nalazi u solarnom vjetru. 'Naše istraživanje implicira kako bi led zarobljen na lunarnim polovima mogao sadržavati atome vodika, koji su u konačnici dobiveni iz solarnog vjetra. Mi sugeriramo kako je sličan mehanizam možda doprinio stvaranju hidroksila na površinama drugih terestrijalnih tijela bez zraka, na kojima solarni vjetar vrši interakciju s površinom, poput planeta Merkura i asteroida Veste', pojasnio je Liu.

DNEVNIK.hr pratite putem iPhone/iPad | Android | Twitter | Facebook