Stručnjaci savjetuju kako razgovarati s djecom o teškim temama: Nemojte ignorirati i pružite podršku

Nakon što je vijest o tragediji u zagrebačkoj osnovnoj školi odjeknula Hrvatskom, stručnjaci Centra za nestalu i zlostavljanu djecu te njihova Centra za sigurniji internet skreću pozornost na osjetljivost slučaja jer su u događaj uključeni maloljetnici, što dodatno naglašava potrebu za pažljivim i odgovornim pristupom.

tri vijesti o kojima se priča priča provjerenog Internet preplavile snimke sa zagrebačkih ulica, ljudi hodaju goli i rastrojeni. Što je u pozadini? "Vrlo je tanka linija..." 0:17 7 na farmi VIDEO Dramatične snimke velikog požara na istoku Hrvatske: Deseci vatrogasaca na terenu NAPETOSTI NA BALTIKU Francuski lovci presreli 11 ruskih zrakoplova

Svi trenutačno dostupni podaci ukazuju na važnost pravovremene podrške i sustavne skrbi za mentalno zdravlje djece i mladih, kako bi se prevenirale ovakve tragedije i osigurala sigurnost u obrazovnim institucijama. Zbog izuzetno osjetljive naravi slučaja, pri kojem je život izgubilo maloljetno dijete, Centar za nestalu i zlostavljanu djecu zajedno sa svojim stručnjacima donosi smjernice za razgovor s djecom o teškim temama.

Reakcije na krizni događaj

Nakon događaja opasnih po život i zdravlje ili kad je riječ o gubitku života/zdravlja svi ljudi neko vrijeme imaju tzv. traumatske stresne reakcije kao što su osjećaji nesigurnosti, bespomoćnosti, straha, ljutnje i zabrinutosti, različite tjelesne reakcije (glavobolja, vrtoglavica, teškoće sa spavanjem itd.), teškoće s koncentracijom i donošenjem odluka itd. Sve su to uobičajene ljudske reakcije na krizni događaj. Kod većine ljudi takve reakcije bez većih posljedica prolaze s vremenom i uz dobru podršku ljudi iz najbliže okoline. Kod manjeg broja ljudi (obično kod onih s neodgovarajućom podrškom najbližih i/ili s neodgovarajućom načinima suočavanja s traumatskim stresom) takvi događaji mogu ostaviti dulje, pa čak i trajne posljedice kao što su stalna tjeskoba, depresivnost, osjećaj nesigurnosti, psihosomatske reakcije itd.

Zbog složenosti čovjekovih psihičkih procesa nije moguće unaprijed predvidjeti tijek i trajanje oporavka od tragičnog događaja. To nije moguće učiniti ni na razini grupe ni na razini pojedinca. No moguće je reći da oporavak teče onoliko brzo koliko je to pojedincima/zajednici moguće, a tijekom oporavka izmjenjuju se razdoblja poboljšanja i razdoblja pogoršanja stanja.

Sve navedeno posebno je naglašeno kada su pogođena i djeca. Savjet koji se univerzalno može primijeniti u radu s njima, s ciljem da im se olakša situacija u kojoj se nalaze, jest da budemo spremni na razgovor o teškim temama i da ne dopuštamo da informacije koje ih zanimaju dobiju samo iz medija i s društvenih mreža. Moguće je da će i djeca i odrasli koji nisu direktno povezani s događajem biti potreseni ovom situacijom. Preporučujemo da iskoristite smjernice u nastavku za razgovor s njima.

Priprema za razgovor

Odaberite pravo vrijeme i mjesto – Pronađite mirno mjesto bez ometanja na kojem se dijete osjeća sigurno. Razgovor možete započeti tijekom zajedničkih aktivnosti poput šetnje ili vožnje autom.

Napravite plan – Zabilježite unaprijed ključne poruke koje želite prenijeti kako biste bili jasni i smireni tijekom razgovora.

Treba imati na umu da djeca razne informacije čuju od svojih vršnjaka, iz medija i slično. Moguće je da će vam postaviti pitanje o ovom ili drugom sličnom događaju i ako to niste očekivali. Smjernice su primjenjive i u tom slučaju.

Tijekom razgovora

Pokažite empatiju i aktivno slušajte
Važno je da dijete osjeti da ga razumijete i podržavate. Možete koristiti rečenice poput:
"Drago mi je što si mi ovo ispričao. Važno je da o ovome razgovaramo kako bismo svi zajedno pronašli rješenje."
"Možda ne želiš ispričati sve detalje sada, ali znaj da sam tu za tebe kad god odlučiš razgovarati."

Postavljajte otvorena pitanja
Cilj je potaknuti dijete da podijeli svoje osjećaje i razmišljanja. Primjeri pitanja:
"Kako se osjećaš nakon što si čuo informacije o tome što se dogodilo?"
"Jesi li primijetio kako su se drugi osjećali?"
"Što misliš, što možemo učiniti kako bismo spriječili da se ovakvo nešto ponovi?"

Razgovarajte o odgovornosti i privatnosti
Objasnite važnost poštivanja privatnosti svih uključenih i zašto je dijeljenje videozapisa ili fotografija nasilja neprihvatljivo:
"Dijeljenje takvih snimaka može dodatno povrijediti žrtve i potaknuti daljnje nasilje. Kako bismo zaštitili druge, važno je da takve materijale ne dijelimo."

Educirajte o alternativama nasilju
Razgovarajte o tome kako rješavati sukobe na miran i konstruktivan način. Potaknite djecu da razmisle o sljedećem:
"Što bismo mogli reći ili učiniti kada vidimo da netko zlostavlja drugoga?"
"Kako bismo mogli podržati osobu koja je bila žrtva?"

Razjasnite posljedice nasilja
Objasnite kako nasilje može utjecati na sve uključene:
"Nasilje može uzrokovati da se ljudi osjećaju tužno, uplašeno ili usamljeno. Također, može imati ozbiljne posljedice i za onoga tko nasilje čini."

Zaključak razgovora

Ponudite podršku
Pokažite da ste tu za dijete i da može računati na vašu pomoć:
"Ako se osjećaš tužno, ljutito ili zbunjeno, uvijek možeš doći k meni."
"Zajedno možemo pronaći najbolji način da ovo riješimo."

Potražite stručnu pomoć ako je potrebno
Ako dijete pokazuje znakove uznemirenosti duže vrijeme (duže od oko 6 do 8 tjedana), predlažemo da se obratite stručnoj službi škole ili drugim stručnjacima za mentalno zdravlje.

Važnost edukacije o online ponašanju

Osim razgovora o nasilju, iskoristite priliku za edukaciju o odgovornom ponašanju na internetu:

Ne dijelite osjetljive materijale – Dijeljenje snimaka nasilja ili privatnih informacija može štetiti svima uključenima.
Razvijajte empatiju – Potaknite djecu da razmišljaju o osjećajima drugih i kako njihove akcije utječu na zajednicu.

Preporučuje se da se u ovom razdoblju posvetimo aktivnostima koje nas opuštaju i donose osjećaj ugode. Nekoj djeci može pomoći spavanje uz upaljeno svjetlo, češće druženje s prijateljima, zajedničko igranje društvenih igara s obitelji ili slične aktivnosti. Razgovarajte sa svojom djecom koje su to aktivnosti koje njima pomažu. U trenucima potresenosti važno je izbjegavati pretjerane napore, a odrasli trebaju biti svjesni da okretanje alkoholu ili psihoaktivnim tvarima nije rješenje. Fokusirajmo se na ono što gradi mir i sigurnost, i za nas same i za naše bližnje.

Ovakvi razgovori važni su za izgradnju povjerenja i stvaranje sigurnijeg okruženja za svu djecu, poručuju na kraju iz Centra.