Intervju sa Stevicom Kuharskim, osnivačem "Ubera za pakete"

Stevica Kuharski poduzetništvom se bavi već 14 godina, iza sebe ima brojne projekte, a njegov posljednji projekt Locodels mogao bi, kao što je Uber promijenio taksi tržište, promijeniti globalno tržište dostave, zbog čega ga mediji nazivaju "Uberom za pakete". Razvio je prvog hrvatskog kućnog robota, bavio se i novinarstvom, a Kuharski je jedan od rijetkih poduzetnika koji je otvoreno kritizirao političare, njihovo nepoznavanje pojma startupova i razmetanje lažnim obećanjima uoči prošlogodišnjih parlamentarnih izbora.

tri vijesti o kojima se priča F-35I Ovaj borbeni zrakoplov ključ je izraelske zračne nadmoći nad Iranom i s razlogom nosi naziv - "Moćni" DRAMA U KUVAJTU VIDEO Snimljen napeti trenutak nakon obaranja američkog zrakoplova: Muškarac na pilota nasrnuo šipkom Rat na Bliskom istoku VIDEO Iranci izabrali novog vrhovnog vođu pa poslali prijetnju koja će razljutiti Trumpa. Šire se snimke američkog konzulata u Dubaiju u plamenu

Razgovarali smo sa Stevicom uoči njegovog gostovanja na TEDxZagreb konferenciji koja će se održati u ponedjeljak 15. svibnja u koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog.

Gospodine Kuharski, molim vas ukratko se predstavite čitateljima ZIMO-a.

Poduzetnik sam od 2003. godine, većina projekata i kompanija u kojima sam sudjelovao bila je u iz IT svijeta. Od 2012. godine pod pokroviteljstvom američke ambasade i uz organizacijsku pomoć STEP Ri pokrenuo sam Startup Camp, petodnevni mentorski program za startupe. Od 2015. godine vodim Locodels, tvrtku koja načinom organizacije dostave mijenja kako se rade prvi i zadnji korak dostave (first and last mile) paketa.

Poduzetništvom se bavite već dugo vremena, a na jednom predavanju rekli ste kako vam je najveća inspiracija za otvaranje firme bio Alan Ford. Možete li nam pojasniti kakvu ulogu ima ovaj legendarni strip s vašom karijerom i poduzetništvom.

Alan Ford je bio popularan kod nas, u Italiji gdje je i nastao i u Brazilu. Mogu reći da su metafore i sarkazam donekle oblikovale moj način razmišljanja. Kako je u stripu sve bilo moguće, tako se i ideja da pokrenem nešto svoje (ne nužno cvjećarnicu :) ) klincu od devet godina činila mogućom.

Jedan ste od govornika na konferenciji TEDxZagreb. O čemu ćete govoriti?

Moja tema je budućnost posjedovanja, a dotičem se i ekonomije uzajamnosti. Naravno, osvrćem se i na ideje koje se ne mogu posjedovati.

Široj javnosti postali ste poznati, među inim, i po prvom hrvatskom kućnom robotu – kosilici Alamo? Zašto ste na kraju od ipak odustali od ovog projekta i ima li šanse da u nekoj budućnosti opet zaživi?

Alamo je bio moj izlet u svijet proizvodnje hardvera. Iako se činilo mogućim i lako izvedivim, određene segmente nije bilo moguće odraditi u kućnoj radinosti. Radi se o pripremi plastičnog kućišta za čiju proizvodnju i testiranje je potrebno izraditi kalupe čija se cijena kreće od 15.000 do 25.000 po kalupu, a meni je trebalo 7 kalupa. Elektronika i programiranje u početnom stadiju se mogu posložiti s vrlo malo novaca, no ovaj ozbiljniji, čvršći dio se ne može improvizirati. Tijekom razvoja imao sam ponudu za investicijom od 200.000 eura na valuaciju od 1.000,000 (20% udjela za investitora) uz uvjet da u tim pridobijem osobu koja je već radila na razvoju robotske kosilice. Nisam uspio doći do kontakta prema nekome iz iRobota, Husquarne, Honde ili drugih kompanija pa se Alamo parkirao u garaži.

Na jednom predavanju govorili ste o filozofiji "dosta", odnosno kako nekada u biznisu ne treba forsirati, već kada vidite da stvari zaista ne idu, treba od njih odustati i okrenuti se novi izazovima. Koliko vam je takva filozofija pomogla u životu i karijeri? Npr. rekli ste da ste odustali od faksa kako bi se okrenuli privatnom biznisu, što se pokazalo ispravnom odlukom.

Upravo to dosta je vidljivo na primjeru Alama. Umjesto forsiranja i lupanja glavom o zid, podržavam testiranje na manjoj skali i nastavak rada samo ako se pretpostavke potvrde.

Danas, nakon 18 godina, ne bih rekao da je odustajanje od faksa bila ispravna odluka. No, ne bih niti rekao da nije bila ispravna. U tom se trenutku činila najboljim rješenjem. U nekim drugim uvjetima možda bi bila sasvim pogrešna odluka. Sve odluke donosim na temelju osjećaja koji nakon toga pokušam potvrditi podacima i testiranjima. To je jedini način da objektivno odradim ono što želim.

Uber za pakete

Vaš posljednji projekt je Locodels, odnosno kako ga mnogi nazivaju "Uber za pakete". Recite nam kako ste došli na ideju i gdje se sve koristi, osim u Hrvatskoj? Također, kakvi su vam planovi za budućnost s Locodelsom?

Locodels je platforma koja organizira gradsku dostavu. S jedne strane se nalaze profesionalni vozači, odnosno tvrtke koje rade gradski prijevoz, a s druge strane internetske trgovine i klasične trgovine. Fokus Locodelsa je pružiti veliku brzinu dostave svim zainteresiranim trgovcima i njihovim kupcima. Aktivni smo u Zagrebu, Rijeci, Splitu i gradu Jeddah u Saudijskoj Arabiji. Jedan od osnivača, Yazeed dolazi odande. Budućnost Locodelsa i dalje ostaje u platformi koja povezuje postojeće dostavljače i internetske trgovine. Širenje je planirano grad po grad, državu po državu.

Jeste li do sada naišli na neke pravne probleme s ovim projektom u Hrvatskoj? Poznato je s kakvim se sve problemima bori Uber u Hrvatskoj.

U Hrvatskoj nemamo problema u obavljanju osnovnog poslovanja, sve što radimo je u skladu s postojećim propisima.

Što mislite kakvo je stanje sharing ekonomije u Hrvatskoj i u svijetu i što mislite koji bi novi servisi mogli krenuti stopama Ubera, Airbnb-a pa i vaše usluge?

Ekonomija uzajamnosti je izrazito širok i kompleksan pojam. Usluge i modeli koji su najjednostavnije rješivi se već nalaze na tržištu, poput spomenutog Ubera, AirBnB, pa i naš. Barem jednom tjedno razgovaram s mladim poduzetnicima koji pokreću startupe poput Ubera za majstore, Ubera za čistačice, Ubera za večere. Svaki od tih modela sa sobom nosi pregršt problema, ponajviše pravne prirode koje nije lako riješiti. Ponekad se zaigraju pa žele napraviti Uber za čuvanje djece, a niti jedan od članova tima nije roditelj. I tu je osnovni problem svih startupa, nepoznavanje materije čije probleme žele rješavati. Ekonomija uzajamnosti postoji oduvijek, samo je tako nismo zvali. Nekad su ljudi zajedno gradili kuće, brali voćnjake, vinograde. Sve što je legalno i može se organizirati tehnologijom potencijalna je tema ekonomije uzajamnosti.

Vaš porfolio je prilično šarolik – osim programiranja i robotike, jedno vrijeme bavili ste se i novinarstvom i čini mi se kako ste uvijek spremni na promjene i nove izazove. Kakvi su vam planovi za budućnost, razmišljate li o nekim novim projektima pored Locodelsa?

Portal jaskalive.com pokrenuo sam iz prkosa. Naime, tadašnja urednica lokalne radio postaje izjavila je kako su vijesti njena djeca i da nam ih ne može dati. U roku od šest mjeseci postali smo najčitaniji gradski medij, pored radija, pored lokalne TV postaje i pored mjesečnika. Dnevno nas je pratilo 600 jedinstvenih posjetitelja, što je za grad od 6000 stanovnika (s okolicom 19.000) i 2005. godinu izvrstan rezultat. Kako bih dodatno podijelio iskustvo stečeno u startup svijetu, pokrenuo sam i blog na http://kstevica.com. Cilj bloga je podići svijest o startupima, demistificirati ih i postati one-stop-shop za mlade poduzetnike. Već duže vrijeme mentoriram u sklopu programa Zagrebačkog inkubatora poduzetništva, ali i drugih sličnih regionalnih i europskih programa, pa je blog i nastao kao nastavak mentoriranja startupa.

Na parlamentarnim izborima bili ste na listi stranke Pametno – što vas je natjeralo na ulazak u političke vode i što mislite što bi država/političke stranke trebale napraviti pomoglo startupovima?

Podržavam ideje stranke Pametno jer radi odmak od postojećeg razmišljanja. Stranka je okupila proaktivne ljude koji žele unaprijediti svoju okolinu, a time i utjecati na ostatak politike. Startupi trebaju pomoć u kvalitetnim mentorima i kvalitetnim mentorskim programima. Novac se lako može ponuditi, no još se lakše potroši. Tu je najveća zamka. Bespovratne potpore su dobar start, no ograničavaju investicije poslovnih anđela. Sličan problem prisutan je i u Austriji. Austrijski startupi imaju pravo na 150.000 EUR bespovratnih potpora (AWS grant), što je ograničilo investicije u ranom stadiju kompanija. S druge strane, bolja je ikakva pomoć i potpora, nego nikakva.

Političari, ponajviše prije izbora, često govore o poticajima startupovima i velikom broju radnih mjesta koje bi se mogle otvoriti u startupovima – prošle godine uoči parlamentarnih izbora objasnili ste zašto je obećanje o 20 tisuća radnih mjesta u startup kompanijama "glupost". Molim vas objasnite na što ste mislili i koja je po vama definicija startupa?

Radna mjesta u startupu mogu otvoriti i kreirati samo startupi. Dvadeset tisuća radnih mjesta u startup tvrtkama izravno znači 4000-5000 startupa. Tu brojku Hrvatska ne može producirati u idućih 20 godina. Podržavam definiciju startupa od Steve Blanka, startup je privremena organizacija koja traži repetitivan i skalabilan poslovni model (detaljnije objašnjenje pročitajte ovdje). Nije svaki poduzetnik startup poduzetnik. Startup poduzetništvo je iznimno riskantno i u svojoj osnovi istražuje i stvara nove poslovne modele. U Hrvatskoj se vidi pomak u načinu razmišljanja i podrške startupima. Daleko smo još od ostatka EU i još dalje od SAD-a, no kad-tad ćemo stići tamo.