"Parkinsonovu bolest stvorio je čovjek, a tragedija je u tome što mi to čak ni ne pokušavamo spriječiti”

Godine 1982. sedam mladih korisnika heroina u Kaliforniji razvilo je iznenadni, ireverzibilni parkinsonizam nakon izlaganja MPTP-u, sintetičkom zagađivaču. Spoj je uništio substantiu nigru, područje mozga kritično za kretanje, ostavljajući pacijente paraliziranima. Taj događaj otkrio je da jedna kemikalija može oponašati kasni stadij Parkinsonove bolesti, što je u suprotnosti s vjerovanjem da se ta bolest razvila isključivo starenjem.

tri vijesti o kojima se priča DRAMA U KUVAJTU VIDEO Snimljen napeti trenutak nakon obaranja američkog zrakoplova: Muškarac na pilota nasrnuo šipkom Rat na Bliskom istoku VIDEO Izraelci tvrde da su pogodili tajni nuklearni kompleks, Iran uzvraća udare. Trump zaprijetio Španjolskoj F-35I Ovaj borbeni zrakoplov ključ je izraelske zračne nadmoći nad Iranom i s razlogom nosi naziv - "Moćni"

MPTP isto tako dijeli kemijsku strukturu s parakvatom, široko korištenim herbicidom. Ta je sličnost potaknula istraživanja i ekoloških čimbenika Parkinsonove bolesti, uključujući pesticide i industrijske zagađivače.

Uloga okoliša u porastu bolesti

Bas Bloem, nizozemski neurolog i voditelj Parkinsonova centra u Sveučilišnom medicinskom centru Radboud u Nijmegenu, postao je vodeći glas u povezivanju okolišnih čimbenika s porastom Parkinsonove bolesti. U studiji iz 2024. godine, u koautorstvu s američkim neurologom Rayem Dorseyjem, objavljenoj u časopisu Journal of Parkinson's Disease, zaključili su da je Parkinsonova bolest pretežno uzrokovana okolišem.

Parkinsonova bolest bila je vrlo rijetka bolest do ranog 20. stoljeća. Zatim su s poljoprivrednom revolucijom, kemijskom revolucijom i eksplozijom upotrebe pesticida stope počele rasti, rekao je Bloem za Politico. Njegova klinika prima sve veći broj pacijenata, osobito iz poljoprivrednih regija s visokom upotrebom pesticida.

Parkinsonova bolest je bolest koju je stvorio čovjek, a tragedija je u tome što mi to čak ni ne pokušavamo spriječiti, smatra on.

Parakvat i pravni nadzor

Iako je parakvat zabranjen u EU-u 2007. godine, i dalje je u upotrebi u cijelom svijetu. Njegov proizvođač Syngenta suočava se s tisućama tužbi u SAD-u i Kanadi.

Parakvat je siguran kada se koristi prema uputama, tvrde iz navedene tvrtke, pozivajući se na regulatorne preglede u SAD-u, Australiji i Japanu, piše Politico. Syngenta također tvrdi da su usporedbe MPTP-a pogrešne te ukazuju na australsku reviziju iz 2024. godine, koja zaključuje da parakvat djeluje različitim mehanizmima.

Unatoč tome interni dokumenti tvrtke, otkriveni na sudu, sugeriraju da je Syngenta zatajila podatke o neurotoksičnosti od europskih regulatora, što je optužba koju ta tvrtka poriče.

"Scenarij iz noćne more"

Glifosat, najrašireniji herbicid na svijetu, također je bio pod intenzivnim nadzorom. Iako nije uvjerljivo povezan s Parkinsonovu bolešću, znanstvenici sumnjaju da bi mogao biti uključen neizravan mehanizam - poput upale ili poremećaja mikrobioma. Bloem tvrdi da nepostojanje konačnog dokaza odražava nedostatke u trenutačnom testiranju.

Problem nije u tome što ne znamo ništa. Radi se o tome da ne mjerimo vrstu štete koju uzrokuje Parkinsonova bolest, rekao je.

Tvrtka Bayer, koja je kupila proizvođača glifosata Monsanto, tvrdi da nikada nijedna regulatorna revizija nije zaključila da je bilo koji od njegovih proizvoda povezan s tom bolešću, piše Politico.

Japanska studija iz 2020. godine otkrila je da je kombinacija glifosata s MPTP-om uzrokovala znatno veća oštećenja neurona kod glodavaca nego bilo koja kemikalija sama. Bloem je to nazvao scenarijem iz noćne more.

Rupe u nadzoru, institucionalna ograničenja i politika

Europska agencija za sigurnost hrane (EFSA), odgovorna za procjene kemijskog rizika u hrani, priznala je ograničenja u svom okviru.

Postoje područja koja još ne uzimamo u obzir, rekao je za Politico Bernard Url,direktor u odlasku te agencije. Naveo je izazove u procjeni kronične izloženosti niskim dozama, kemijskih interakcija i znanosti u nastajanju.

Procjenjujemo rizik na temelju onoga što nam je dano i onoga što nam okvir dopušta da procijenimo, pojasnio je Url. Naglasio je da su odluke o prihvatljivom riziku u konačnici političke, a ne znanstvene. To je politička odluka, jednostavno je zaključio.

Bloem je, međutim, i dalje kritičan.

Zašto bismo trebali pretpostaviti da su te tvrtke najbolji upravitelji javnog zdravlja? Oni zarađuju milijarde na tim kemikalijama, pitanje je koje na kraju postavlja Bloem.

U međuvremenu je problem porasta slučajeva Parkinsonove bolesti i dalje tu.