Intervju sa stručnjakom za fintech: "AI i fintech neće uništiti banke. Pretvorit će ih u nešto bolje"

Financijski sektor prolazi kroz jedno od najtransformativnijih razdoblja u svojoj povijesti. Potaknut brzim tehnološkim inovacijama, uspon fintecha promijenio je način na koji banke posluju, kako klijenti komuniciraju s financijskim uslugama i kako regulatori pristupaju sve digitalnijem tržištu. Tradicionalne institucije ubrzavaju svoje napore u digitalizaciji, istovremeno se natječući i surađujući s agilnim fintech startupima koji redefiniraju industrijske standarde.

tri vijesti o kojima se priča Rat na Bliskom istoku VIDEO Sukob na Bliskom istoku se širi, novi su udari sve žešći: "Dolaze još teže noći..." MISTERIOZNA MRLJA Objavljena fotografija crvene mrlje na Trumpovu vratu: Oglasila se Bijela kuća prije 6 sati Potres kod Siska, osjetio se i u Zagrebu: "Tutanj, udar! Škripali su ormari, tresla se kuća"

S druge strane, fintech startupi prepisuju pravila kretanja novca i korisničkog iskustva, dok tradicionalne banke žure modernizirati sustave stare desetljećima i ostati konkurentne na tržištu koje se sada kreće brzinom aplikacije.

Jedna od fintech tvrtki koja čini razliku u našoj regiji je mađarski Dorsum. Posljednjih 30 godina stručnjaci iz Dorsuma svojim partnerima nude inovativna tehnološka rješenja za ulaganja i upravljanje bogatstvom. Oni su fintech tvrtka koja omogućuje financijskim institucijama da postanu konkurentnije u današnjem brzom i digitalnom svijetu.

Razgovarali smo s Balintom Fischerom, glavnim direktorom za razvoj poslovanja i članom upravnog odbora, koji je u Dorsumu posljednjih 8 godina, o izazovima s kojima se financijska industrija danas suočava i o tome kako su fintech tvrtke istovremeno njihovi najveći konkurenti i najbolji partneri.

Dakle, doba bankarstva licem u lice, živog bankarstva, dolazi kraju. Mnoge banke zatvaraju svoje poslovnice i ostaju samo digitalno prisutne. Sve ili gotovo sve danas je digitalno. Mnogo je fintech tvrtki koje se na različite načine probijaju na tržištu. Ali kakva su vaša iskustva? Mogu li banke pratiti svu tu digitalizaciju? 

Kratki odgovor je - ovisi.
Dulji odgovor je da se granice između industrija brišu. Banke (i ne samo banke, već većina uslužnih tvrtki) sve više postaju vođene tehnologijom. Istovremeno, tehnološke tvrtke ulaze u financijske usluge. Dakle, ono što su nekada bile jasno odvojene industrije sada se sve više preklapa. Uzmimo Revolut kao primjer: to je i banka i tehnološka tvrtka. Ako pitate većinu ljudi, vjerojatno bi je prvo opisali kao tehnološku tvrtku, a tek onda kao banku. I taj trend funkcionira u oba smjera.
Tradicionalne banke, međutim, imaju dvije velike prednosti. Prvo, bazu klijenata i financijsku snagu; Imaju novac, reputaciju i nasljeđe (nasljeđe u pozitivnom smislu) koje novopridošlice jednostavno nemaju.
Druga je lokalna prisutnost i poznavanje tržišta. Banke imaju duboke korijene na lokalnim tržištima, što je iznimno teško ponoviti. Novopridošlice poput Revoluta ili Wisea često imaju poteškoća s lokalizacijom jer su bankarske usluge složene i razlikuju se od zemlje do zemlje.
Na primjer, usluge s visokom dodanom vrijednošću poput hipoteka ili investicijskog savjetovanja nisu svakodnevne potrebe. Za to je potrebna lokalna stručnost i često osobni pristup. Kad odlučujete o milijunu eura, bilo da imate 20 ili 80 godina, želite nekoga s druge strane, a ne samo aplikaciju.
S druge strane, svakodnevno bankarstvo brzo prelazi na digitalno. Tu se tradicionalne banke suočavaju s izazovima. Njihovi naslijeđeni sustavi, procesi, pa čak i kultura otežavaju transformaciju. Prijelaz iz tradicionalne banke u tehnološki vođenu organizaciju ogroman je pothvat. Bez uspješne digitalne transformacije, naslijeđe može postati usko grlo.
Zato vidite kako neobanke svaki mjesec uvode nove značajke, dok tradicionalne banke djeluju sporije. Marljivo rade na projektima digitalne transformacije, postaju agilnije, ne samo u tehnologiji, već i u načinu razmišljanja. To se događa, ali treba vremena.
Prije nekoliko godina ljudi su predviđali da će neobanke uništiti tradicionalne banke, ali vjerujem da se to generalno neće dogoditi. Umjesto toga, vidjet ćemo ravnotežu. Neke neobanke će rasti i napredovati; druge neće preživjeti. Isto vrijedi i za tradicionalne banke - one koje se prilagode ostat će snažne. Partnerstva između te dvije skupine već se razvijaju.
Za pedeset godina nećete moći razlikovati koja je bila neobanka, a koja tradicionalna banka. Jednostavno će to biti banke. Neće svi preživjeti, ali ekosustav će se razviti u povezaniju mrežu s pobjednicima i gubitnicima s obje strane.

Dakle, u tom kontekstu, koliko regulacija, jer svi znamo da je EU vrlo regulirana, u fintech i bankarskom sektoru tjera banke da idu naprijed jer moraju biti u skladu s regulativom. I koliko to ometa njihove inovacije?

Pa, regulacija može biti i korisna, a ponekad i ne toliko korisna. Banke, uključujući neobanke, moraju ulagati značajna sredstva kako bi ostale usklađene, što je zahtjevno.
U EU-u im to olakšava jedinstveno tržište: bankarska licenca dobivena u jednoj državi članici može "putovati" diljem EU, omogućujući svuda usluge bez lokalnih poslovnica. Izvan EU-a to nije moguće. Za rad vam treba lokalna dozvola. Unutar EU-a zahtjevi su uglavnom slični, ali neke zemlje nude fleksibilnije regulatorno okruženje. Osiguravanje licence tamo omogućuje tvrtkama učinkovitije pružanje usluga diljem EU (što nazivamo regulatornom arbitražom).

U nekim slučajevima to može biti velika prednost u odnosu na druge igrače koji imaju lokalne licence. I to je velika razlika između modela i načina na koji banke funkcioniraju. Ako pogledate bilo koju neobanku, oni dobivaju licencu u zemlji EU s fleksibilnijim propisima, a zatim je “prenose” diljem EU. To znači da ne moraju ispunjavati sve lokalne zahtjeve, što im daje značajnu prednost. Mislim da bi se na to trebale usredotočiti i države članice EU-a.
Problem je u tome što prestroge nacionalne regulative mogu naštetiti domaćim bankama, a istovremeno ne uspijevaju kontrolirati neobankarske igrače. To vjerojatno nije željeni ishod.
Europske financijske institucije također troše znatno više na usklađenost nego njihove američke kolege, što ih dugoročno čini manje konkurentnima. Ova neravnoteža predstavlja stvaran problem za industriju.

U tom svjetlu, umjetna inteligencija je već postala svakodnevna stvar. Imamo telefone, pametne satove i stalno koristimo ChatGPT... Ulazi li umjetna inteligencija i u bankarstvo? Jesmo li mentalno i financijski spremni povjeriti AI-u svoj novac, ili će uvijek na kraju postojati osoba koja će imati posljednju riječ?

AI je već unutar banaka. U mnogim područjima to ni ne vidimo. Na primjer, otkrivanje prijevara - ako vam je kartica blokirana nakon što platite u inozemstvu, to je AI. Postoje stotine slučajeva primjene AI-a, a ako govorimo o velikim odlukama, poput velikih investicijskih odluka, kao što su odluke o hipotekama, AI danas može biti vrlo koristan i podržavajući alat. Već se koristi.
Inače, to je uglavnom stvar psihologije. Prije 10 godina svi su govorili kako će u investicijskom savjetovanju biti samo roboti. Više nam neće trebati ljudi. Ali danas se to ne događa. Mislim, događa se, ali znatno sporije nego što smo očekivali, jer su klijenti koji donose odluke o svojim životnim ušteđevinama i dalje ljudi. Ne mijenjaju se tako brzo kao tehnologija. Još uvijek žele nekoga ljudskog s druge strane.
Na primjer, u Budimpešti, kad su uveli prvu podzemnu željeznicu bez vozača, ljudi su je izbjegavali jer se nisu osjećali sigurno bez čovjeka za upravljačem. Rješenje? Tvrtka je smjestila nekoga za volan (on nije radio ništa) samo da se putnici osjećaju sigurno. To ilustrira koncept "čovjeka u petlji." U nekim slučajevima umjetna inteligencija i dalje treba ljudski nadzor jer sama po sebi još nije dovoljna. U složenom upravljanju portfeljem ili investicijskom savjetovanju, i dalje bih vjerovao čovjeku više nego AI-u. Za 5–10 godina umjetna inteligencija može postati nevjerojatno napredna, čak nadmašiti ljude u svim aspektima, ali i dalje ćemo željeti nekoga s kim možemo razgovarati i kome ćemo vjerovati da potvrdi odluke. Čak i kako se tehnologija razvija, ljudski dodir nastavit će dodavati vrijednost.

Dakle, spomenuli ste AI kao alat za otkrivanje prijevara. Ali što je s drugom stranom? Što je s bankama koje se bore protiv prevarantske umjetne inteligencije? Sada imamo opciju otvaranja bankovnog računa putem interneta. Dakle, zapravo ne morate biti osobno prisutni sa svojim dokumentima. Kako banke mogu suzbiti takve prijevare, jer kao što vidimo, deepfake videozapisi, deepfake slike, pa čak i ChatGPT mogu napraviti vrlo dobre lažne dokumente koje možete isprintati.

To je kao borba između policije i kriminalaca, sve se vrti oko tehnologije. Danas se borimo s otvaranjem računa i deepfakeom koji može zaobići provjere uživo. Postoje alati za detekciju, ali svaka nova tehnologija donosi nove rizike. Dogodilo se s internetom, dogodilo se s umjetnom inteligencijom, i dogodit će se s kvantnim računalstvom, koje bi, na primjer, moglo učiniti sve lozinke ranjivima. Ovaj ciklus dio je tehnološke evolucije: loši akteri iskorištavaju inovacije, a društvo uzvraća. AI nije iznimka, to je samo najnovije poglavlje u ovom stalnom izazovu.

Jedna od najvećih promjena koje će građani EU-a imati u sljedećih nekoliko godina je digitalni euro, o čemu se govori već godinama. Ali on neće zamijeniti fizički novac. Može li digitalni novac uskoro zamijeniti fizički novac?

Mislim da ovdje trebamo razdvojiti dvije stvari: fizički novac nasuprot digitalnom novcu. Digitalni novac uopće nije novost, imamo elektronički novac desetljećima. Pravi problem je psihološki. Čak i ako plaće stignu digitalno, mnogi ljudi i dalje podižu gotovinu samo da bi se osjećali sigurno.
Druga točka odnosi se na digitalizaciju novca putem stablecoina, u biti eura u novoj tehnologiji. Stablecoin je vezan za euro, pa je to u biti i dalje euro, samo na blockchainu. Glavna prednost je učinkovitost i smanjenje troškova. Danas su bankarski sustavi skupi, s kompleksnim procesima prijenosa i poravnanja. Korištenje potpuno podržanih stablecoina na tehnologiji distribuirane glavne knjige (eng. distributed ledger) moglo bi uštedjeti novac jer stara infrastruktura nije toliko učinkovita.
Treća točka je elektronički novac, u osnovi elektronički novac koji izdaju izravno nacionalne banke. To su digitalna valuta Središnje banke ili CBDC. Ova inicijativa dobiva na značaju u EU i globalno kao digitalna alternativa gotovini. Vrag je uvijek u detaljima, ali ako ne obraćamo pažnju, lako bi to mogao biti korak unatrag prema jedinstvenom bankarskom sustavu s ozbiljnim monetarnim posljedicama.

Balint Fischer, glavni direktor za razvoj poslovanja i član upravnog odbora u Dorsumu (Foto: Zimo)

 Prema vašem iskustvu, koja je najveća unutarnja kulturna ili tehnička prepreka s velikom komercijalnom bankom ili tvrtkom za upravljanje imovinom koja pokušava prijeći na modernu platformu za digitalne investicijske usluge?

Prije 5 godina sve se svodilo na izradu mobilnih aplikacija i izvrsnog korisničkog iskustva. Danas je većina igrača u sličnom položaju, uhvatili su priključak. Brojne tradicionalne banke nude jednako dobre aplikacije kao i većina neobanki. Sada su izazov brzina i inovativnost. Neobanke mogu lansirati novu značajku unutar mjesec dana; Tradicionalne banke često trebaju godinu dana. Zašto? Naslijeđeni, legacy sustavi. Prosječni sustav osnovnog bankarstva star je 20–25 godina, što otežava fleksibilnost s tehnološkog i arhitektonskog aspekta.
Dakle, pomažemo financijskim institucijama diljem Europe da obnove svoje naslijeđene sustave – što im je najveća prepreka u praćenju inovacija. Bez toga, teško je lansirati nove proizvode, prilagoditi strukture naknada ili održavati konkurentnost.
Sljedeći izazov je backend: integracija AI-a, kibernetička sigurnost i usklađenost s propisima poput DORA-e. Legacy sustavi čine sigurnost težom i skupljom u odnosu na moderne sustave. Mislim da je posljednjih 5 godina bilo posvećeno poboljšanjima front-enda. Sljedeće desetljeće bit će posvećeno transformaciji backenda.

Govorimo o digitalizaciji. Sve je online, sve je međusobno povezano. Što ako sutra internet umre? Pripremaju li se banke i fintech tvrtke za takav scenarij?

Ako bi internet globalno propao, to bi bio sistemski šok. Ne samo za banke i fintech tvrtke, već za svaki sektor. Međutim, financijske institucije se pripremaju za ekstremne scenarije kroz planove kontinuiteta poslovanja i oporavka od katastrofa (eng. disaster recovery). Ipak, potpuni globalni prekid interneta je vrlo malo vjerojatan. Pravi fokus je na lokaliziranim prekidima, kibernetičkim napadima ili kvarovima u oblaku, a za takve situacije industrija značajno ulaže u redundanciju, decentralizaciju i sigurnost. Konačni cilj je osigurati da korisnici mogu pristupiti svom novcu, čak i u najgorim scenarijima. Na neki način, postoje pilot-projekti o takvim digitalnim valutama koje su bliske fizičkoj gotovini, s kojima možete plaćati ili ih mijenjati čak i ako nemate pristup internetu.

Kakva je situacija s fintechom i bankarstvom u Hrvatskoj, možete li nam dati pregled i usporediti ga s ostalim zemljama u kojima imate to iskustvo.

Rekao bih da su trendovi prilično slični u EU i globalno. Kad ljudi čuju 'fintech', obično pomisle na startupe ili B2C igrače poput Revoluta, ali oni čine samo 3–5 posto tržišta. Većina fintechova, poput Dorsuma, fokusira se na podršku financijskim institucijama. U Europi su većina naših klijenata tradicionalne banke, iako surađujemo i s neobankama. Dakle, fintech tvrtke ne natječu se samo s bankama, one surađuju. To je ekosustav. Ponekad se natječete s nekim igračem, a sljedeći dan surađujete s njim. Upravljanje tim odnosima može biti zahtjevno, ali to je stvarnost.
Pravo pitanje je: gdje se želite nadmetati i gdje želite nadopuniti tuđe usluge ponudivši zajedničku vrijednost? Te odluke postaju sve češće i zahtijevaju kulturnu promjenu. To vidimo iz prve ruke jer surađujemo s 80 financijskih institucija diljem Europe, no nisu sve spremne za tu promjenu.

Pa, kakva je situacija u Hrvatskoj? Jesu li hrvatske banke krute i ne žele promjene, ili su otvorene za promjene?

Kako mi to vidimo, u Hrvatskoj banke se iskreno otvaraju promjenama. Nisu krute. Zapravo, proaktivno potiču inicijative modernizacije jer vide jasnu vrijednost u tome da postanu brže, učinkovitije i više usmjerene na korisnika.
Budući da su mnoge hrvatske banke dio međunarodnih grupa, prirodno je da se dodatni zamah događa na razini grupe, potičući veću otvorenost, više partnerstava i veću agilnost. Ali važno je reći da se taj pomak ne pokreće samo "odozgo". Inicijativa postoji i lokalno - hrvatske banke žele ići naprijed, a utjecaj grupe samo ubrzava smjer koji već podržavaju.

Je li to prednost ili mana za naše banke što su povezane s međunarodnim grupama? Ometa li to inovacije koje bi mogle biti lokalne? Ili to prisiljava banke da drže korak s ostalima?

Stvarno ovisi o središnjici. Vidio sam i dobre i loše primjere. U načelu, to bi trebalo dobro funkcionirati jer je bankarstvo posao velikih razmjera. Ako poslujete u više zemalja i ne morate replicirati sposobnosti svugdje, ali njima možete upravljati na razini grupe, to je velika prednost. Upravo zato digitalno bankarstvo ima takvu prednost - potpuno je centralizirano.
Na razini grupe često je teško znati kada ostati fleksibilan, a kada centralizirati. Ponekad morate reći: 'Ne, mi to radimo zajedno,' a ponekad se morate prilagoditi lokalno. Uvijek se odlučuje od slučaja do slučaja.
Ono što sada vidimo je snažan pomak prema centralizaciji, sa sve većim brojem funkcija koje se prebacuju u sjedište. To može funkcionirati, ali samo ako grupa razumije situciju na lokalnom tržištu. Ako to ne učine, ili još gore, ne mare, riskiraju gubitak udjela na lokalnom tržištu.

Dakle, što možemo očekivati od Dorsuma?

Način na koji bih definirao našu osnovnu misiju jest da pomažemo bankama i investicijskim tvrtkama da se nose sa svakodnevnim izazovima održavanja konkurentnosti. Naš je zadatak olakšati i ubrzati im stvari kada je riječ o tržištima kapitala, ulaganjima, upravljanju bogatstvom, pa čak i digitalnoj imovini.
To postižemo oslanjajući se na kombinaciju dviju ključnih komponenti. Prva je 30 godina iskustva koje imamo u pružanju ključnih tehnoloških rješenja vodećim bankarskim grupacijama, uključujući Intesu, Raiffeisen, Erste i OTP. Druga je naša predanost tome da se razvijamo paralelno s tržištem, integriramo najnovije tehnologije i metodologije, bilo da govorimo o cloud rješenjima, umjetnoj inteligenciji, digitalnoj imovini ili mnogim drugim metodama.
Ideja je jednostavna: većina problema dolazi iz operacija. Ako popravite pravih 20%, riješit ćete 80% izazova. To je ono što radimo, pomažemo institucijama pronaći taj ključni dio i učiniti da on funkcionira glatko.