Prije sedamdeset godina, nakon završetka 2. svjetskog rata, mnogi Japanci su američke vojnike gledali kao neprijatelje. Posebno oni u okupiranom Tokiju. No, deseci tisuća Japanki udalo se za te vojnike bez obzira na sve. Nakon vjenčanja čekala ih je prava borba - kako se uklopiti u SAD i u američki način života.
Pročitajte i ovo
UPOZORENJE ZA AFGANISTAN
Ova država do 2030. mogla bi izgubiti više od 20 tisuća učiteljica i zdravstvenih djelatnica: "To će biti stvarnost..."
Tlo ne miruje
Snažan potres uzdrmao Japan
U AUSTRIJI
Troje mrtvih zbog nasljedstva: 88-godišnjak ubio suprugu i kćer pa presudio sebi
NA A3
Teška prometna nesreća na autocesti: Poginuo vozač
Važna novost
Velika promjena u zdravstvu: Nema više šetanja s privatnim nalazima kod doktora
Jedna od tih žena je i Hiroko Tolbert. Godine 1951. otišla je u SAD upoznati obitelj svog novog supruga. Tad je imala 21 godinu i to joj je bila prva prilika da ostavi dobar dojam na njih.
No, umjesto da se oduševe njome, koja je tako pomno birala najljepši kimono za taj susret, obitelj njenog supruga bila je zgrožena.
'Htjeli su me promijeniti. Htjeli su da nosim zapadnjačku odjeću. A isto je htio i moj suprug. To sam i učinila. Kimono je bio pospremljen na puno, puno godina', kaže Hiroko.
A to je bila tek prva lekcija koju je morala naučiti. 'Shvatila sam tada da ćemo živjeti na farmi kokoši gdje je sve puno gnojiva. Nitko nije izuvao cipele. U Japanu kod kuće nismo nosili obuću, sve je bilo čisto. Bila sam zgrožena životom u ovim uvjetima', dodaje Hiroko.
STRAŠNA ISPOVIJEST 'Spavao sam na leševima kako ne bih spavao u blatu'
Američka svojta dala joj je i novo ime - Susie.
Kao i mnoge druge djevojke koje su se tada udale za američke vojnike i Hiroko je bila iz relativno imućne obitelji, ali nije vidjela nikakvu perspektivu u Tokiju koji je u to vrijeme bi sravnjen sa zemljom.
'Nisam znala puno o Billu, o njegovu porijeklu, o njegovoj obitelji, ali riskirala sam kad me zaprosio. Nisam mogla ostati tamo, morala sam otići da bih preživjela', kaže Hiroko.
Slična je i sudbina Atsuko Craft koja je 1952. godine došla u SAD kao 22-godišnjakinja. 'Sjećam se kad sam u rasno segregiranoj Louisiani ušla u autobus koji je bio podijelen na crni i bijeli dio. Nisam znala kamo da sjednem pa sam sjela u sredinu', kaže Atsuko.
Njoj je suprug platio daljnje školovanje, ali unatoč tome što je postala ugledna mikrobiologinja s dobrim poslom u bolnici i dalje je bila metom diskriminacije. 'Kad bismo gledali stanove i kuće, posrednici bi, čim bi me vidjeli, rekli da je nekretnina prodana. Mislili su da ću im sniziti vrijednost nekretnine', dodaje Atsuko.
Tijekom pedesetih godina prošlog stoljeća oko 35.000 žena je emigriralo iz Japana u SAD.
DNEVNIK.hr pratite putem iPhone/iPad | Android | Twitter | Facebook