Od 1963. do 1990., vlada Zapadne Njemačke platila je ukupno 3,44 milijardi ondašnjih maraka (oko 1,8 milijardi eura) u naturi za puštanje oko 32.000 zatvorenika i 2.000 djece iz Istočne Njemačke.
Pročitajte i ovo
Njemački povjesničar Matthias Judt, koji je mjesecima proučavao račune državne banke, otkrio je da su vlasti u Istočnoj Njemačkoj prodavali ta dobra na međunarodnom tržištu, a zarađenim novcem podmirivali dugove posrnulog gospodarstva.
"Bio je to za njih vrlo siguran posao", rekao je Judt iz Centra za
istraživanje suvremene povjesti u Postdamu.
"Posao se sastojao od toga da su prodavali ljude za novac. I svi su o tome šutjeli", dodao je.
Tako zarađen novac trebao se koristiti za kupnju zapadnih proizvoda za građane Istočne Njemačke, no Judt procjenjuje da je na taj način potrošeno samo 11 posto novca.
Jedna od prvih transakcije dogodila se 1962. kada se Protestantska crkva nagodila oko oslobađanja 15 svojih zaposlenika zatvorenih na Istoku.
Upravo je ta crkva često bila posrednik između onih koji su
davali mito i tvrtki s obje strane Berlinskog zida.
Jedan račun, kojeg je osobno kontrolirao bivši čelnik Istočne
Njemačke Erich Honecker, poslužio je kao osnova za Judtovu studiju koja je pod naslovom "Zatvorenici za banane" objavljena u ovomjesečnom izdanju Časopisa za socijalnu i ekonomsku povijest.
Novac iz posljednje transakcije, neposredno prije pada Berlinskog zida 1989., poslužio je za kupnju banana i to na prijedlog zapadnonjemačke vlade koja je željela da se on potroši na egzotično voće u kojem bi uživali građani Istočne Njemačke.
