Zašto danas Rusi špijuniraju SAD i obrnuto?

Politički analitičar Vlatko Cvrtila i vojni analitičar Ilija Rkman za Dnevnik.hr kažu kako je sasvim uobičajeno da, naročito velike sile, prikupljaju podatke jedne o drugoj, pa čak ako su kao i u ovom slučaju na mnogim područjima partneri pa čak i saveznici. I SAD i Rusija članice su G8, a ne zaboravimo i da surađuju u borbi protiv globalnog terorizma.

Pročitajte i ovo Odavali povjerljive podatke Preokret u špijunskoj aferi: Uhićeni hrvatski vojni pilot pušten na slobodu, ali ne i partnerica međunarodna istraga Razbijena velika špijunska mreža! Sve je orkestrirao Putinov bliski saveznik, nadziralo se više europskih zemalja

tri vijesti o kojima se priča "Nište neobično" VIDEO Zamjenik ravnatelja o kaosu pred Rebrom: "U radovima smo i raspolažemo s manje kreveta" Krvavi pohod u Sloveniji Užas u glavnom gradu: Izboden vozač autobusa, napadač uhićen Vozači, oprez! ADAC objavio što nikad ne smijete imati u automobilu: Policija vas može kazniti i s 10.000 eura

Njihovi su odnosi posebno zatoplili od dolaska administracije američkog predsjednika Baracka Obame kada su obje strane simboličnim poklonom državne tajnice Hillary Clinton 'resetirale' suradnju. 'Normalno je da obje strane jedna o drugoj prikupljaju podatke iako su na nekim područjima SAD i Rusi partneri. No, u ovom slučaju se ne radi o 'undercover' špijunskom ratu kakav je bio do 1990. godine', rekao je Rkman.

>> Zatopljenje odnosa: Uspješna razmjena špijuna

>> Dvoje špijuna priznalo da su Rusi s lažnim imenima

>> Tužitelji: Osumnjičeni ruski špijun priznao krivnju

'Velike sile kao što su SAD i Rusija još uvijek prikupljaju informacije putem ljudskog faktora. To čine osobe koje su obučene za taj zadatak iako danas prevladava mišljenje da se to sve može i uz pomoć suvremenih tehnologija', kaže Cvrtila.
Deset ruskih špijuna koji su danas deportirani iz SAD-a i razmijenjeni za američke špijune uhvaćenih u Rusiji, nisu tipični obavještajci. 'Otkrivena skupina je netipična u odnosu na obavještajce iz Hladnog rata', kazao je Rkman te ispričao priču o ruskom KGB-ovcu koji je Rusima nanio veliku štetu raskrinkavši mrežu njihovih špijuna u SAD-u.

'Ovaj konkretan slučaj ne spada u otkivanje vrhunskih špijuna. Oni su bili spavači i nisu mogli nešto posebno otkriti u ovom trenutku, ali mogli su kasnije razviti dobru mrežu poznanstava i u budućnosti možda nešto i saznati što bi moglo naštetiti američkoj strani', objašnjava Cvrtila.

'Do 95 posto podataka dođe se iz medija'

Da danas obavještajne službe, kada je riječ o SAD-u i Rusiji, nemaju tako intenzivnu funkciju kakvu su imali u vrijeme Hladnog rata kada su na teritorij suprotstavljene strane slali dobro uigrane i razgranate mreže radi prikupljanje podataka većinom o oružju, razmještaju raketa i slično, slažu se i Rkman i Cvrtila.

'Diplomati smješteni u nekoj zemlji danas jednostavno mogu prikupiti podatke dobrom analizom medija. Na taj način se dobiva i do 95 posto obavještajno korisnih podataka države u kojoj se boravi. Onih preostalih pet posto su strateške tajne koje mogu dostaviti i do njih doći samo veliki majstori, a ne kao ona ruska djevojka čiji su privatni podaci objavljivani po medijima nakon što je otkriveno da je špijunka. Čudno mi je da se ona uhvatila takvog posla', kaže Rkman.

Podatke osim ljudi prikupljaju i sateliti

'Svijet je danas tako povezan da se informacije prikupljaju o svemu, a iz te mase podataka moguće je napraviti sintezu neke teme koja je u fokusu trenutačnog interesa', objašnjava Cvrtila te dodaje da se osim ljudi danas za to koriste i razna tehnološka pomagala poput satelitskih snimki. One su, naime, bile od velike koristi i kada su se SAD i SSSR osamdesetih godina prošlog stoljeća trebali dogovoriti o količini naoružanja.

'U vrijeme Reagana Amerikanci su s tadašnjim SSSR-om potpisali gospodarski sporazum o kupnji pšenice. SAD je satelitom snimio teritorij na kojem su Rusi sadili pšenicu i snimke su pokazale da je samo dio uroda zdravo žito. Amerikanci su izračunali koliko će od toga Rusi moći koristiti, a kolike su njihove stavrne potrebe, pa s obzirom na te podatke mogli su ih natjerati da s njima sjednu za stol i razgovaraju o ograničavanju nuklearnog naoružanja', ispričao je Rkman.

'Danas je sve zanimljivo'

Normalno je da obje strane jedna o drugoj prikupljaju podatke iako su na nekim područjima SAD i Rusi partneri Danas vojno naoružanje i nije toliko zanimljivo ovim dvjema stranama. Što to Rusi žele znati o Amerikancima i obrnuto? 'Rusima su zanimljive nove tehnologije koje imaju Amerikanci i koji bi oni mogli koristiti u svom gospodarstvu ili vojno. S obavještajnog aspekta zanimljivi su im i po pitanju koliko daleko će otići prema granicama Rusije, s istoka Europe i Baltičkih zemalja. A Rusi su Amerikancima zanimljivi jer su sila koja se ponovno budi. Zanimljive su im njihove rezerve nafte, plina, dijamanata, pa kakav je odnos Rusije prema Kini i Indiji, s obzirom na to da su oni neformalni Trojni pakt Istoka', objašnjva Rkman.

'Danas je sve zanimljivo, ne kao ono što je bilo za vrijeme Hladnog rata, poput oružja ili položaja raketa i tome slično. Sada su zanimljivije informacije s područja novih tehnologija, politike, administracije, kao što su primjerice energetske i slično', rekao je Cvrtila.

'Odnosi neće biti narušeni'

Nije neobično da velike sile u svrhu prikupljanja podataka koriste i špijune, budući da taj instrument rezultira uspješnim uvidom u namjere, planove ili dinamiku koja se ne može uvijek dobiti presretanjem komunikacije ili snimkama koje se dobivaju iz svemira. No, ova afera, kako kažu naši sugovornici, neće naštetiti dobrom odnosu kojeg su u posljednjim godinama uspjeli stvoriti Amerikanci u Rusi.

'Ova špijunska afera ne može narušiti njihove odnose. Oni su sada suradnici, a i po pitanjima u kojima se ne slažu nisu neprijatelji već samo suparnici', rekao je Rkman. 'Neće doći do pogoršanja odnosa. Vidjeli smo da Rusija nije žestoko reagirala, više su mediji reagirali na tu priču jer im je zanimljiva. Šteta, odnosno koristi, u ovom slučaju nije bilo, to je tipična 'low profile' priča. Rusija i SAD sada imaju zajedničke strateške interese', zaključuje Cvrtila.