Kako je priopćila britanska Agencija za javno zdravstvo, treći je oboljeli zdravstveni radnik iz bolnice Blackpool Victoria u Lancashireu, piše CNN. Ranije ovog mjeseca kod dvije osobe dijagnosticirane su majmunske boginje. Radi se o nepovezanim slučajevima, a obje oboljele osobe vratile su se s putovanja iz Nigerije.
Pročitajte i ovo
"Treći je slučaj zdravstveni radnik koji je brinuo o pacijentu prije nego što mu je postavljena dijagnoza", kazao je dr. Nick Phin, zamjenik ravnatelja Odjela za infekcije pri agenciji. "Pratili smo sve kontakte tijekom liječenja zaraženog pacijenta kako bismo otkrili je li još netko u opasnosti od obolijevanja. Nije posve neočekivano da je tijekom obrade pacijenta identificiran još jedan slučaj", dodao je.
Oboljeli zdravstveni djelatnik izoliran je kako bi se smanjio rizik od prijenosa bolesti na druge osobe i nalazi se na bolničkom liječenju. U tijeku je praćenje njegovih kontakata i svih s kojima je imao bilo kakav dodir 24 sata prije nego što je na njemu prvi put primijećen osip."Treći je oboljeli u izolaciji i vrlo smo oprezni kako bismo osigurali da svi njegovi kontakti budu pronađeni i provjereni", kazao je Phin.
U Srbiji pojačan nadzor graničnih prijelaza
Ministarstvo zdravlja susjedne Srbije priopćilo je u utorak da su uvedene mjere pojačanog nadzora graničnih prijelaza u toj zemlji. Razlog uvođenja pojačanog nadzora jest pojava prvih slučajeva majmunskih boginja (monkeypox) u zemljama zapadne Europe. U Srbiji je formirana i posebna radna skupina za praćenje i kontrolu tog oboljenja.
Bolest za koju nema cjepiva
O kakvoj se bolesti radi i postoji li opasnost od zaraze u Hrvatskoj, za DNEVNIK.hr objasnio je specijalist epidemiolog dr. sc. Bernard Kaić, voditelj Službe za epidemiologiju zaraznih bolesti u Hrvatskom zavodu za javno zdravstvo.
O kakvoj se bolesti radi?
To je bolest koja je prvenstveno bolest životinja. Rijetko prelazi na ljude. Potreban je bliski kontakt s bolesnim životinjama, njihovim ostacima ili izlučevinama. Prenosi se slično kao ebola, samo što je prijenos između ljudi puno teži, nije efikasan. Godišnje ima na stotine slučajeva te bolesti u Africi i od toga je, kad nastane epidemija, smrtnost kod oboljelih od jedan do 10 posto. Rizične su skupine lovci u tropskim prašumama zapadne i centralne Afrike i njihovi članovi obitelji, laboratorijski radnici i drugi koji su zarazi izloženi direktnim putem ili u izlučevinama glodavaca.
Ali toga je u Africi uvijek bilo, uvijek je bilo putnika i uvijek je bilo unosa u Europu i drugih zemalja izvan Afrike, no vjerojatno takvi slučajevi nisu uvijek otkriveni. Evo, sada su u Velikoj Britaniji dvoje detektirali. Prije 15 godina je u Americi bilo nekoliko desetaka oboljelih, zaraženih preko prerijskih pasa koji su bili uvezeni iz Afrike.
Kako se majmunske boginje liječe?
Liječe se simptomatski, poput vodenih kozica ili velikih boginja. Mora se paziti da se ne inficiraju mjehuri na koži i snižavati temperatura uz unos tekućine.
S obzirom na dva slučaja oboljenja od majmunskih boginja u Velikoj Britaniji, postoji li opasnost da se bolest pojavi i u Hrvatskoj?
Mislim da zbog toga što su se pojavile u Velikoj Britaniji opasnost od toga da se pojave u Hrvatskoj nije ništa veća od one koja je bila prije jednu, dvije ili tri godine. Majmunske boginje sigurno neće doći iz Velike Britanije u Hrvatsku. Bolest može netko donijeti u Hrvatsku iz Afrike, isto kao što se to moglo dogoditi i posljednjih godina. Dakle, rizik nije povećan ni u kojem slučaju.
Razloga za paniku nema, bolest je uvijek postojala u Africi i uvijek je postojao rizik za unos, ali s obzirom na slab potencijal za prijenos među ljudima, nikada nije postojala zabrinutost zbog te bolesti. Ja ne vidim da je ona sada nešto češća u Africi nego što je bila prije i da se promijenilo ponašanje virusa. Dva izolirana slučaja koja su se dogodila u Velikoj Britaniji koji su došli iz Afrike nije pojava bolesti u zapadnoj Europi.
Bolest je slična velikim boginjama, postoji li mogućnost da su zaštićeni oni koji su cijepljeni protiv velikih boginja?
Stvar je u tome da čak ni protiv velikih boginja cjepivo ne štiti duže od 20-ak godina. Nakon toga opada zaštita, no kako više nema velikih boginja na svijetu, nitko o tome ne razmišlja. Smatra se da cjepivo protiv velikih boginja štiti i od majmunskih boginja, no tu zaštitu najvjerojatnije više nitko nema.
Cijepljenja protiv velikih boginja nema od sredine 70-ih godina prošlog stoljeća. Cijepljenje se provodilo još nekoliko godina nakon velike epidemije velikih boginja koja se dogodila na Kosovu u bivšoj Jugoslaviji 1972. godine i to je to. Smatra se da zaštita od oboljevanja traje otprilike dvadesetak godina, a nakon toga pomalo nestaje. Kod velikog dijela ljudi ona nestane u potpunosti. Nakon koliko godina zaštita kod cijepljenih ljudi u potpunosti nestaje - teško je reći. No ja ne bih računao na to da je itko, od nas koji smo cijepljeni u 70-im godinama, imalo zaštićen ni od velikih ni od majmunskih boginja.
Kad već spominjemo velike boginje - postoji li taj virus još igdje na svijetu?
Da, postoji. U laboratorijima. U američkom Centru za prevenciju i kontrolu zaraznih bolesti (CDC) i u ruskom laboratoriju.
