'Od samog početka naš je zadatak bio da pomažemo samo i isključivo pacijentima čija su lica unakažena do neprepoznatljivosti i samo oni mogu postati kandidati za ovakvu transplantaciju', rekla je Maria Siemionow i time odgovorila onima koji kritiziraju izvođenje transplantacija lica i nazivaju ga kozmetičkom operacijom.
Pročitajte i ovo
U studenom 2005. godine izvršena je prva parcijalna transplantacija lica na 41-godišnjoj Isabelle Dinoire, čije je lice unakazio pas dok ju je pokušavao probuditi kada se onesvijestila. Od tada je ovo pitanje izazvalo mnogo kontroverzi. Naime kritičari ove vrste transplantacije smatraju kako operacije tim ljudima nisu potrebne jer su usmjerene na poboljšanje kvalitete njihova života, a ne na spašavanje od smrti. Neki ih čak nazivaju i kozmetičkim zahvatima.
Unatoč kritikama, transplantacija lica razvija se tijekom godina. Wing Wen tako je postao i prvi pas kojem je transplantirano pola lica s lica mrtvog donora. Pokus izveden na ovom psu, zbog kojeg je njegov donor morao umrijeti, na ovakve vrste transplantacija privlači loše reakcije jer životinje trpe za znanost, a u ovom slučaju kritičari bi rekli kako psi pate jer neki nisu zadovoljni svojim zdravim licima. No pitanje zdravog lica i zdravog čovjeka nije tako jednostavno.
Naime povijest ljudskog ponašanja pokazuje da je riječ o kompleksnom problemu. Lice je naš najizloženiji dio tijela. Promjene na njemu uzrokuju i promjene na čovjeku čije je. Osjećaju se na samopouzdanju, odnosu s ljudima i uopće funkcioniranja pojedinca u vanjskom svijetu. Svaki od ovih pacijenata prije operacije se zbog unakaženog lica povukao u svoj stan i izbjegavao kontakt s ljudima. No, pozitivne reakcije pacijenata na transplantirana lica, potaknule su pacijente na još.
Nakon Isabelle Dinoire operirana su lica i još nekih ljudi. Tako je u travnju 2006. godine operiran kineski farmer kojeg je napao medvjed te mu izgrizao nos, gornju usnu i gotovo cijeli desni obraz.
Sljedeći primjer bio je europljanina čije je lice unakaženo degenerativnim promjenama koje je izazvala teška genetska bolest.
Ovi pacijenti bore s se i istim problemima s kojima se nose i ostali pacijenti kojima su transplantirani organi. Cijelog života morat će piti lijekove kako im njihovo tijelo ne bi odbacilo donirani transplant.
Također svaki od ovih pacijenata nakon transplantacije imao je i još nekoliko operacija. A svi oni imaju nešto zajedničko. Lica su dobili od preminulih donora, pa tako nikome nisu naštetili a kvalitetu svoga života su poboljšali.
