Umorna od pritiska da postane uspješna fotografkinja, Litsky Li je prihvatila bolju ponudu: dala je otkaz kako bi postala jedna od sve većeg broja djece u Kini koje obitelji plaćaju da ostanu kod kuće.
Li (21) sada provodi dane kupujući namirnice za svoju obitelj u gradu Luoyangu i brine se za svoju baku koja ima demenciju. Roditelji joj plaćaju 6000 juana, oko 760 eura mjesečno, što se u njenom kraju smatra solidnom plaćom srednje klase.
"Razlog zašto sam kod kuće je taj što ne mogu podnijeti pritisak odlaska u školu ili na posao", rekla je maturantica Li.
"Ne želim se intenzivno natjecati sa svojim vršnjacima. Stoga sam odlučila ležati", rekla je, koristeći popularnu frazu koja se odnosi na izbjegavanje tradicionalnih obiteljskih vrijednosti u korist jednostavnijeg života.
"Ne trebam nužno bolje plaćen posao ili bolji život", dodala je.
Li nije sama. I nije jedino nezadovoljstvo pokrenulo fenomen "sinova i kćeri na puno radno vrijeme", oznake koja se prvi put pojavila na popularnoj kineskoj društvenoj mreži Douban krajem prošle godine.
Pročitajte i ovo
Većina od desetaka tisuća mladih ljudi koji se tako identificiraju na društvenim mrežama, kažu da se povlače u kuću jer jednostavno ne mogu dobiti posao, piše CNN.
Stopa nezaposlenosti za osobe od 16 do 24 godine u urbanim sredinama dosegla je prošlog mjeseca rekordnih 21,3 posto.
Nezaposlenost mladih pridružila se brojnim problemima, među kojima su slaba domaća potrošnja, povlačenje privatne industrije i zahtjevno tržište nekretnina te postala glavni problem kineskih vlasti.
A problem bi mogao biti mnogo veći nego što govore službeni podaci.
Pročitajte i ovo
Zhang Dandan, izvanredni profesor na sveučilištu u Pekingu, smatra da bi, ako se u podatke uključi 16 milijuna mladih koji "leže" kod kuće ili se oslanjaju na svoje roditelje, pa aktivno ne traže posao, stvarna stopa nezaposlenosti mladih mogla biti čak 46,5 posto u ožujku.
Rastući trend
Na Doubanu oko 4000 članova grupe pod nazivom "komunikacijski centar za djecu s punim radnim vremenom" raspravlja o temama vezanim za njihov svakodnevni radni život. Krilatica se proširila i na druge društvene mreže. Na Xiaohongshu, najpopularnijoj kineskoj platformi među mladima, trenutno postoji više od 40.000 objava pod oznakom "sinovi i kćeri koji rade puno radno vrijeme".
Uglavnom u svojim dvadesetima, oni kažu da se razlikuju od ken lao zu, grubo prevedeno "generacije koja jede staro" - prethodnog fenomena popularnog među onima rođenima 1980-ih.
Pročitajte i ovo
Ti sada 30-godišnjaci su studirali i trudili se napredovati u karijeri te su često malo radili kod kuće, unatoč tome što su se oslanjali na obitelj za pomoć oko stanarine i drugih troškova. Suprotno tome, današnja profesionalna djeca provode vrijeme s roditeljima i obavljaju kućne poslove u zamjenu za financijsku podršku.
"Ako na nas gledate iz druge perspektive, nismo drugačiji od mladih koji imaju posao", rekla je Li, koju je obitelj podržala u odluci da odustane od utrke.
"Idu na posao u gradove i mjesečno zarade od 380 do 500 eura, ali ne mogu se uzdržavati. I dalje jedu kod roditelja, žive s njima ili im roditelji plaćaju stanove i aute", rekla je.
Pročitajte i ovo
Sociolozi kažu da je kinesko traumatično iskustvo sa strogim pandemijskim mjerama doprinijelo velikom broju mladih ljudi koji radikalno promišljaju svoje životne ciljeve i roditelje koji ih u tome podržavaju.
Trend profesionalne djece također je znak kako se mladi ljudi suočavaju sa sve manjim gospodarskim mogućnostima koje su desetljećima dosad napredovale.
Nakon prvotnog uzleta početkom godine, kineski gospodarski oporavak je usporen, a poslovno povjerenje i dalje je slabo. Privatni sektor, okosnica gospodarstva i najveći izvor zapošljavanja, pogođen je opsežnim regulatornim udarima od kraja 2020.
Nancy Chen (24), "kći na puno radno vrijeme", živi u istočnokineskoj regiji Jiangxi, a nakon što je diplomirala, predavala je u privatnoj školi. Ostala bez posla 2021. kada su vlasti zabranile usluge privatnog obrazovanja.
Uz svoje obiteljske obveze, vrijeme provodi prijavljujući se na poslove u državne tvrtke i polaganjem ispita na poslijediplomskom studiju. Do sada se, kaže, nije zaposlila zbog nevjerojatne konkurencije. Na tri posljednja posla na koja se prijavila, prijavilo se 30.000 kandidata.
"No ne mogu dugo biti kći na puno radno vrijeme. Moram položiti ispite i naći posao ili ću postati anksiozna", rekla je.
Profesorica sociologije na Harvardu Ya-wen Lei smatra kako fenomen profesionalne djece neće dugo trajati.
Pročitajte i ovo
"Podrška koju dobivaju od svojih roditelja u ovom kontekstu ne iznenađuje, jer mnogi kineski roditelji pomažu svojoj djeci u različitim životnim aspektima, kao što su kućanstvo, troškovi braka i brige o djeci", objasnila je i dodala kako će većina mladih na kraju ipak početi raditi.
Također, to nije ni trajno rješenje problema nedostatka posla u Kini, rekao je George Magnus, znanstveni suradnik u Kineskom centru na Sveučilištu Oxford i Sveučilištu SOAS u Londonu.
Pročitajte i ovo
"To može biti kratkotrajno rješenje kako bi imali gdje živjeti i što raditi. Ali ako mladi ne stječu vještine na tržištu rada i ne traže bolje mogućnosti, mogu postati nezapošljivi, bilo da su predugo izvan posla ili radi toga što ne uspijevaju održati znanja i stečene vještine", rekao je Magnus.
