Nije vatromet, nije slavlje. Rakete su to koje su danima međusobno ispaljivali Izrael i Gaza. S obzirom na izraelski proturaketni štit koji ih prilično uspješno brani, Gaza je ta koja broji stotine žrtava i koja ima stotine srušenih zgrada.
"Tjedan dana trajali su izraelski zračni napadi i bombardiranja pojasa Gaze, odnijeli su 212 života, od toga 61 dijete i 36 žena", rekao je novinar iz Gaze Anas Jnena.
Anas nam se javio iz istočnog dijela Gaze. Internetska veza je slaba, ali iz nekoliko pokušaja smo uspjeli, slika je loša, ali je ima. Radi kao slobodni novinar, ima 26 godina i cijeli život živi u ratu, pa čak i kada je, govori nam, prividni mir.
"Na primjer postoji puno zabrana kretanja, slobode kretanja. Mnogo Palestinaca u pojasu živi u siromaštvu, ljudi su nezaposleni, mnogo mladih posebno, 60 posto njih nema posao. Ljudi su stjerani u kut da biraju između dvije opcije - ili neizbježna brza smrt ili polagana od stvarnosti koju proživljavaju svaki dan", dodaje.
Eskalacija tenzija
Posljednji je sukob započeo dalje od Gaze oko koje se dugogodišnja problematika vrti. Islamski Hamas ispalio je rakete nakon sukoba izraelske policije s Palestincima koji žive u Izraelu ispred džamije u Jeruzalemu tijekom Ramazana.
Tenzije su uzavrele jer je izraelski sud trebao odlučivati o deložacijama palestinskih obitelji iz njihovih domova u Jeruzalemu koje potražuju židovski doseljenici.
"Hamas je u Gazi iskoristio prosvjede, i to nasilje koje se dogodilo u Jeruzalemu oko svetog brda i domova u četvrti Sheikh Jarrah, gdje Palestinci žive u Izraelu i rečeno je da će možda biti deložirani. To je bio razlog ili izgovor da se krene u novi val nasilja", kaže novinar iz Jeruzalema Yaakov Katz.
Izraelci će reći kako Hamas iskorištava bilo što kako bi ispalio rakete. Palestinci pak ne dijele to mišljenje. Tvrde, ako žive u Izraelu građani su drugog reda, a ako žive u Gazi, to nije život, već blokada.
"Jedna bitna stvar koju većina medija nekako preskoči jest dnevno nasilje nad ljudima u Gazi, čak i kada je mirno. Ljudi pretpostavljaju ako nema sukoba, bombardiranja, nasilja, da ljudi u Gazi žive normalan život. Ali to je posebna vrsta rata koju Izrael prakticira nad Palestincima u pojasu Gaze", kaže Jnena.
Sve u njihovim životima, govori nam, ovisi o granici i dobroj volji Izraelaca. S njegovim mišljenjem slaže se i Izraelac Levy, novinar koji je karijeru posvetio borbi za pravdu nad Palestincima.
"Problem je što je Gaza najveći kavez na zemlji, najveći zatvor na zemlji danas", kaže Gidon Levy, novinar iz Tel Aviva.
"Izrael radi eksperiment nad ljudskim bićima tako što ih je stavio u zatvor sad već na 15 godina i idemo vidjeti što će se dogoditi s dva i pol milijuna ljudi u zatvoru", dodao je.
"Živimo u opsadi već dvanaestu godinu!"
Gaza je površinom manje od otoka Krka, s natiskana dva i pol milijuna ljudi. I strogo kontroliranom granicom od strane Izraela. Svaki petak već godinama tamo se održavaju prosvjedi za slobodu kretanja na samoj granici. Svaki petak s novim žrtvama.
Naš suradnik Zoran Marinović tamo je bio prije dvije godine, otad se malo što promijenilo.
"Mi kao okupirana nacija živimo u opsadi već dvanaestu godinu! Patimo zbog opsade, tražimo svoja prava! Želimo živjeti dobar život! Ne prosimo, samo tražimo svoja prava zajamčena međunarodnim pravom. Ovo što mi radimo su mirni prosvjedi. Dižemo svoj glas u svijetu jer želimo da se probudi i vidi da mi patimo", kazao je prosvjednik.
Mirni prosvjedi na kraju ne budu mirni. Od 2018. otkad prosvjeduju u maršu povratka, kako ga Palestinci nazivaju, poginulo je više stotina ljudi. Izraelska vojska koristi upozorenja, suzavac, gumene i prave metke, palestinski prosvjednici većinom praćke s kamenjem.
"Demonstracije u Gazi i otpor prema izraelskoj okupaciji možda jesu neka stara priča, ali svakog petka na ovom mjestu broje se nove žrtve", izvijestio je Zoran Marinović.
Pročitajte i ovo
Toga dana naš je suradnik bio tamo. Mladi prosvjednik ustrijeljen je u glavu. Stigao je do bolnice, ali nije mu bilo spasa.
25-godišnji mladić time je postao mučenik. Njegovo tijelo prije ukopa pronijet će se gradom. Do kuće ga već prate deseci ljudi. Prije ukopa obitelj se posljednji put pozdravlja s Karimom. Umotan u zastavu Palestine, nose ga u džamiju.
Uz jaku stražu vojnog krila Fataha čeka se kraj obreda. A onda slijedi kulminacija. Do samog groblja stotine ljudi ispraćaju novog mučenika, novog junaka čija se slika pronosi ulicama.
Najžešći sukob dosad
Duga je to povijest sukoba. Ovaj je, kažu nam sugovornici, najžešći. Cijeli svijet raspravlja o omjeru ubijenih s obje strane. "Polovina žrtava su žene i djeca", ističe Jnena.
Izraelci se pak uzdaju u svoju super nadmoćnu vojnu tehnologiju.
"Nijedna vojska na svijetu ne radi više od izraelske! Izraelske sigurnosne službe i obavještajci rade na tome da spriječe kolateralne žrtve. Kritizirati Izrael zbog toga je apsurdno", kazao je izraelski premijer Benjamin Netanyahu.
"Možete neproporcionalnost gledati i ovako - ubijeno je 200-tinjak ljudi, a od toga je 160 terorista. Kako je Izrael to uspio? Uspio je jer je Izrael toliko precizan na način kako gađa neprijatelja, a to je da zove domove prije nego što ih bombardira. Ispali hitac upozorenja samo da prestraši ljude i upozori ih da je ozbiljan u namjeri uništenja građevine. Koja to vojska na svijetu zove svoje neprijatelje i kaže želimo vam uništiti bazu, ali evakuirajte se prije nego što to učinimo? Nijedna!" rekao je novinar Katz.
Jer, tvrde, ciljano gađaju samo skloništa Hamasa. Tako je primjerice srušena stambeno-poslovna zgrada u kojoj su bili uredi medijskih kuća za koju je Izraelska vojska tvrdila da je Hamasova utvrda.
"Da je tamo bila kakva teroristička meta, ne bi zvali i rekli da se evakuira. To je politika kojoj je cilj uništiti volju i nadu palestinskog naroda u Gazi i stvoriti pritisak nauštrb civila. To je izraelska taktika od 2014.", govori Anas.
Gaza odsječena od svega
Izrael čvrsto štiti granice tvrdeći kako se brani od Hamasa. Drugim riječima, i svi oni koji žive unutar pojasa Gaze odsječeni su od svega.
"Prije samo nekoliko mjeseci Izrael nije htio propustiti pošiljku cjepiva protiv COVID-a jer su imali suludo objašnjenje da će ta cjepiva ići Hamasu. To je glupost", govori Jnena.
Vlada veliko siromaštvo i nezaposlenost i u svemu ovise o Izraelu, govori nam Anas.
"Da ste ovdje, primijetili biste da Izrael u pojedine dane dopušta ulazak goriva u pojas Gaze da bismo mogli imati struju. Imamo 8 sati struje na dan, a sada kada je započeo rat, samo 2 ili 3 sata na dan", ističe novinar.
Kako se tamo živi od '48. kada je to postao deklarativno neovisan teritorij nakon Egipatsko-izraelskog rata, istraživao je izraelski novinar židovskog podrijetla Gidon Levy. Dobitnik je brojnih nagrada za promicanje ljudskih prava. Rođen i odgajan kao nacionalist, promijenio je stavove posjećujući pojas Gaze.
"Neki vide, ali većina ne. Većina Izraelaca samo vidi sebe i ono što im mediji govore. To je većinom da smo mi žrtve, oni su agresor, oni nas žele izbaciti u ocean i država se bori za naš opstanak. Nijedna od tih rečenica nije točna, a većina Izraelaca duboko vjeruje u to", objašnjava Levy.
Pročitajte i ovo
Ne slaže se da je u pitanju samo Hamas kao glavni problem jer se tamo ljudi desetljećima prije Hamasa bore za slobodu.
"Izrael se bori protiv bilo koje palestinske političke organizacije, u očima Izraela ne postoji nijedna legitimna palestinska politička organizacija. Izrael uvijek koristi sigurnost kao glavni izgovor i to je vrlo lako kada s druge strane imate Hamas jer EU ne priznaje Hamas", dodaje Levy.
"Sami su sebe blokirali"
Stoga su ljudi koji tamo žive praktički u zatvoru.
"Hamas je možda blokiran u Gazi, ali to je njihovo djelo, oni su sami sebe blokirali, oni drže svoj narod za taoce. Kada bi samo odložili oružje, ne bi bilo više rata. Mi ne pucamo na njih, a oni pucaju na nas. Mi se branimo", kaže Katz.
"Ako nas Hamas drži kao taoce ili zatvorenike, kako bi Izrael volio da svijet misli, tada bi ih pitao zašto ne puštaju palestinske studente preko granice da dovrše studij, uništavaju im nadu i snove", nadovezuje se Jnena.
U Izraelu od 9 milijuna stanovnika 2 milijuna su Arapi, objašnjava nam Katz. Yaakov Katz Amerikanac je židovskog podrijetla koji se vratio u Jeruzalem. Vojni novinar, današnji urednik Jerusalem Posta. On ne govori o Palestinicima, već o izraelskim Arapima. Kaže da su punopravni članovi društva, ali pitanje je čini li država sve kako bi se oni zaista tako osjećali.
"I to je kritika mojoj zemlji i vladi, mislim da ne čine dovoljno i da mogu učiniti više. Ali taj neuspjeh ne čini Izrael rasističkom zemljom", smatra Katz.
"Jedino što tražimo su osnovna ljudska prava"
Jedno su Palestinci koji žive u Izraelu, druga su priča stanovnici pojasa Gaze. S obje strane netrpeljivost između Palestinaca i desničarskih židova dosegnula je vrhunac. Snimke napada obilaze svijet, no glavnim pitanjem nitko se ne bavi, kaže Levy.
"Dokad će ti ljudi sjediti u kavezu i biti potpuno ovisni o kamionima koji im dovoze hranu iz Izraela? To je nečuveno!" pita se Levy.
"Jedino što tražimo su osnovna ljudska prava, želimo se slobodno kretati, želimo imati zračnu luku, želimo imati brodsku luku, želimo živjeti dostojanstveno, želimo imati poslove", govori Jnena.
Pojas Gaze pitanje je kojim se nitko ne želi baviti, govori Levy. Stoga kritičari Izraela sve više spominju holokaust kao podsjetnik na ljudsku patnju.
"Pitanje jest kako to da se Izraelcima ne pale lampice u glavi kada vide ograde? Kada vide 2 milijuna ljudi pod ogradama? Pranje mozga u Izraelu je jako učinkovito, tako da svi vjeruju kako te ograde jamče sigurnost. A ja se pitam, što je sa sigurnosti Palestinaca koji su mnogo ugroženiji?" kaže Levy.
S moćnom, jednom od najsofisticiranijih vojski na svijetu rijetko tko se može nositi. Stoga, govori Katz, novac koji je potrošen za 3 tisuće raketa koje je Hamas ispalio na Izrael i onaj uložen u infrastrukturu kako bi to mogao učiniti mogao je biti uložen u nešto drugo.
"Govorimo o milijunima dolara, sada zamislite da umjesto da gađaju Izrael, taj novac ulože u svoj narod, da poboljšaju kvalitetu života", kaže Katz.
Anas je sa svojih 26 godina, kaže, već umoran od svega. Smatra se nevjerojatno sretnim što nije još izgubio nikoga od svoje obitelji i dom. Mnogi su u Gazi ostali bez ičega. Dramatične scene spašavanja petomjesečnog dječaka obišle su svijet.
"Imam nadu da će jednog dana završiti kao što je aparthejd završio u Južnoj Africi", kaže Jnena.
Analitičari i geostratezi tvrde da situacija nije crno-bijela. Svijet se zgražava ili pak svrstava na strane jednih ili drugih na društvenim mrežama. A narod kao narod bilo koje vjere ili nacionalnosti jest taj koji je uvijek na gubitku dok se odigravaju neki viši ciljevi nauštrb ljudskih života i tisuća uništenih sudbina.
Emisiju gledajte četvrtkom navečer na Novoj TV, a više o pričama iz Provjerenog saznajte na novatv.hr/provjereno
Propustili ste emisiju? Pogledajte je besplatno na novatv.hr
