U Novom Meksiku pronađeni su fosilni ostaci stopala koji prikazuju borbu ljudi s gigantskim, 3600 kilograma teškim ljenjivcima.

Galerija


Svake godine 500.000 ljudi posjeti nacionalni spomenik White Sands u Novom Meksiku kako bi se zabavili i prošetali između gipsanih dina. Osim turista, samo je nekoliko životinja u regiji veće od kojota i risa. No u epohi zvanoj pleistocen, koja je započela prije 2,5 milijuna godina i završila prije 12.000 godina, lužnate ravnice i obližnja jezera privlačili su divove – mamute, mastodonte, mačke sabljastih zuba, sjevernoameričke deve i ogromne, 3600 kilograma teške ljenjivce.

Vezani članci Ihtiosaur (Ilustracija: Nobumichi Tamura) Pronađena čeljust prapovijesnog "morskog čudovišta": Bio je možda najveće biće koje je ikad živjelo na Zemlji Na Marsu pronađeni kristali gipsa (Foto: NASA) Znanstvenik tvrdi da NASA zataškava postojanje izvanzemaljaca na Marsu: Evo što ga je navelo na taj zaključak

Gdje god su ova gigantska stvorenja išla, drevni su ih ljudi slijedili. To znamo jer su ostavili otiske stopala – fizički dokaz da su drevni ljudi lovili te divove. U zapadnom kutu White Sandsa znanstvenici su nedavno pronašli ljudski otisak unutar otiska ljenjivca, objavljeno je u časopisu Science Advances.

"Tisuće i tisuće tragova križaju se na tom području. To zovemo megatragovi", rekao je Vince Santucci, viši paleontolog u Nacionalnom parku i autor novog izvješća. "Količina tragova u White Sandsu najveća je  ikad pronađena na jednom mjestu u Sjevernoj Americi."

1981. geolozi su istraživali tragove deva i drugih četveronožnih životinja na području Missile Rangea, u blizini White Sandsa. 2011. godine znanstvenici su pokrenuli sistematsku potragu za megatragovima, uključujući i snimanje područja dronom 2014. godine. Ta je potraga otkrila prvu kolekciju ljudskih tragova – 27 individualnih otisaka stopala koji su nestali u jednoj od dina.

Santucci i njegovi kolege izmjerili su korak i način hodanja i predvidjeli gdje bi ispod dine trebao biti idući otisak i iskopali dinu. "I evo, točno gdje smo očekivali su bili ljudski otisci", rekao je.

Tragovi na ravnicama u White Sandsu su udaljeni i na sjeveru graniče s područjem za vojna ispitivanja, pa su uglavnom bili zaštićeni od ljudskog utjecaja. Drevni lovci su ostavili otiske i u jezerskom sedimentu, koji su s vremenom bili prekriveni slojem pijeska nešto većim od jedan centimetar. Tragovi izloženi vlazi raspali bi se brzo nakon iskapanja. 

"Očuvanje otisaka stopala nije najbolje", rekao je Andrew R. C. Milner, paleontolog u Muzeju dinosaura St. George u Utahu. Prof. Milner nije bio dio ovog istraživačkog tima, ali je pregledao neke životinjske otiske pronađene u White Sandsu. "Zasigurno možemo vidjeti da se radi o velikim životinjama", rekao je o graholikim otiscima šapa ljenjivca.

Ljudi su sjevernoameričke ljenjivce doveli do izumiranja prije otprilike 11.000 godina. Ipak, paleontolozi nacionalnog parka imali su poteškoća pri određivanju starosti ljudskih otisaka uz pomoć geoloških tehnika kao što je ugljično datiranje. 2016. godine u pomoć su pozvali stručnjake iz cijelog svijeta kako bi im pomogli u pregledavanju tragova.

Autor studije profesor Matthew Bennett, paleontolog na Sveučilištu Bournemouth u Velikoj Britaniji, prihvatio je poziv. Iako su ljudski otisci bili dobro očuvani, on se odlučio fokusirati na otiske ljenjivaca. Tijekom iskopavanja otisaka paleontolog je pronašao dva otiska u jednom – ljudski i životinjski.

Prof. Milner rekao je da je to izvanredno otkriće: "Ovi ljudski tragovi iz pleistocena koji su u interakciji s magafaunom – to je nešto što nikada prije nismo vidjeli. A što je najvažnije, sugeriraju i minimalnu starost otisaka. Imaju barem 11.000 godina, kada su živjeli posljednji ljenjivci." Taj dokaz interakcije između ljudi i divovskih ljenjivaca "jedinstven je u svijetu".

Tragovi su odveli znanstvenike do nalazišta koje je sugeriralo da se tu odvijala borba. Tragovi u pijesku iniciraju da se ljenjivac okrenuo kako bi se suočio s progoniteljima, no nema dokaza da je taj pleistocenski susret imao nasilan kraj. "Nema dokaza da je ubijen. Možda im je bilo zabavno uznemiravati ljenjivce? Tko zna", rekao je prof. Milner, a snjim se složio i prof. Santucci.

Profesor Bennett ipak nagađa da se ljudi pripremali ubiti ljenjivca. "S obzirom na položaj otisaka pandži i zglobova, ljenjivac se vjerojatno okrenuo da bi ih otjerao. Druga linija nožnih prstiju sugerira da je jedna osoba pristupila ljenjivcu pod kutom. Možda je to bio lovac koji mu je zadao udarac."