Roditelji dvogodišnje djevojčice Danke Ilić iz Bora ispitani su u Višem javnom tužiteljstvu u Zaječaru, a njihovi iskazi nalaze se u optužnici za ubojstvo protiv Dejana Dragijevića, Srđana Jankovića i Radoslava Dragijevića.
Optužnica još nije potvrđena. Telegraf.rs objavio je iskaz Dankine majke Ivane Ilić o tome što se događalo kobnog 26. ožujka kada je djevojčica nestala, odnosno kada je ubijena.
Procurio je i iskaz Srđana Jankovića, jednog od osumnjičenih za ubojstvo.
Ivana Ilić rekla je da je odlučila poći na djedovo imanje u Banjsko Polje jer je sin (3) rekao da želi šutirati loptu.
"Odvezla sam nas u Banjsko Polje, stigli smo oko 13:06 ili 13:07. Mislila sam da se djeca tu mogu igrati. Djecu sam izvadila iz automobila, sinu dala loptu i slikala ih, ali je Danka već krenula prema stazi koja vodi prema zemljanom brdašcu koje se nalazi u dvorištu, a koje je bilo udaljeno pet ili šest metra od automobila", ispričala je Dankina majka u tužilaštvu, a njezin iskaz objavio je Telegraf.rs.
Rekla je i kako se Danka penjala na hrpu zemlje, da je zapravo trčkarala. Tog je dana imala puna 22 mjeseca. Ona je cijelo vrijeme bila uz nju, a sin je isto bio s njima. Majka je opisala da se s djecom igrala loptom oko pet minuta, ali da Danku lopta baš nije zanimala.
"Najviše što sam se udaljavala od njih bilo je tri metra, i to ispred vozila, gdje su se i oni nalazili. Dok sin nije tražio vodu. Vidjela sam da se Danka opet penje na brdašce i da je bila na oko pet metara od auta, odnosno bila je na samom početku staze koju sam opisala", rekla je majka.
Opisala je da je sin bio pored nje kad je išla po vodu u ruksak koji se nalazio na suvozačkom sjedalu. Sve je, kazala je, trajalo oko dvije minute.
"Kad sam podigla pogled prema brdašcu, Danke nije bilo. Dozivala sam je, tražila pogledom po livadi na kojoj su se igrali, a kad sam shvatila da je nema, uzela sam sina za ruku i prošli smo kroz otvorena vrata dvorišta koja su se nalazila na metar-dva od brdašca. Prošli smo i sljedeća dvorišna vrata, koja su isto bila otvorena i napravili krug po stazici oko kuće koja ima oko 100 metara", dodala je Ivana Ilić.
Oko 13:42 nazvala je supruga i rekla mu da djeteta nema. Odmah nakon tog poziva je nazvala policiju. Nastavila je tražiti dijete, a tada je u blizini vidjela parkiran bijeli automobil Vodovoda i dvojicu muškaraca.
"Vidjela sam bijeli automobil i dvojicu muškaraca"
"Otprilike nekoliko metara prije nego što sam skrenula desno na stazu koja vodi prema glavnim dvorišnim vratima vidjela sam bijeli automobil na kojem je pisalo Vodovod. Znam da je u pitanju Fiat Panda i mislim da je to službeni auto. Bio je oko dva metra nasuprot otvorenih dvorišnih vrata. Jedan čovjek, kojeg ne mogu opisati, nalazio se na mjestu vozača, a drugi s lijeve strane dvorišnih vrata, bio je okrenut leđima. Zadržala sam se do dvije minute, a za to vreme se taj čovjek vratio do automobila i sjeo na mjesto suvozača, a potom su otišli", ispričala je Dankina majka.
Majka kaže da se u tom trenutku nije sjetila pitati ih jesu li vidjeli djevojčicu. Mislila je da je dijete blizu i da je preplašena. Nakon što je automobil otišao, Ivana je krenula vidjeti je li Danka možda upala u vodu koja je bila u blizini.
"Kada sam vidjela da dijete nije u bari, sa sinom sam se vratila u dvorište. U povratku sam vidjela susjedu za koju pretpostavljam da je bila s mužem u vrtu, to je kuća ispod naše, a iznad naše kuće kod susjeda sam čula galamu. Vidjela sam kako moj suprug dolazi službenim automobilom, bio je na mjestu suvozača, a njegov je kolega vozio. Poslije nekoliko minuta došla je i policijska patrola i krenuli smo je tražiti. Razgovarali su s mojim suprugom, a onda je policija tražila pojačanje. Počeli su se skupljati ljudi da traže Danku, došli su moji svekar i svekrva i između 14 i 14:30 ostavila sam sina s njima i nastavila tražiti Danku po obližnjim livadama, nakon čega sam se vratila u dvorište i ondje razgovarala s inspektorima", rekla je majka djevojčice.
Dodala je i da Danka nije govorila, nije se odazivala na ime, nije izvršavala naredbe… Ponekad bi tek rekla "mama", reagirala je pokretima na pjesmice i imala je omiljenu dekicu. Djevojčica je ranije znala gubiti svijest kad bi imala upale ili bi se zagrcnula od plača.
"Sumnjala sam da Danka ima neki oblik autizma, ali liječnici to nisu potvrdili. To su samo moje sumnje zato što nije govorila i zato što je gledala i okretala rukice i nije se odazivala na svoje ime", ispričala je majka i rekla da unatoč svemu tome Danka nije imala naviku odvajati se od roditelja i ne vraćati se. Također je rekla da se djevojčica nije bojala nepoznatih ljudi, nije vrištala ni plakala, a znala je od nepoznatih i uzimati hranu – plazmu, smoki, čips.
Majka je dodala da obitelj nema neprijatelja, sa svima je u dobrim odnosima osim s djedom s kojim ne razgovara, a osumnjičene ne poznaje i nije ih nikad vidjela.
Pročitajte i ovo
Pročitajte i ovo
