Domaćica mu je bila diplomski rad, Plazma kruna karijere, nijedan svoj proizvod nikad nije patentirao. A bilo ih je još - štrudel od smokava, grisin-štapići u slanom izdanju od lisnatog tijesta, Belvit keksi, bakin kolač i mnogi drugi. Grisini, doduše, jedini nisu njegov proizvod, ali on ih je prvi napravio u Jugoslavji.
''To su bila neka druga vremena, kada se znanje nije skrivalo nego se dijelilo. Sve što sam radio, sve moje recepture i proizvodi, rađeni su pod imenom 'Bambi tehnologije'. Uvijek sam smatrao da sve to pripada narodu, da se tako jača društvena snaga i ugled naše zemlje na domaćem i svjetskom tržištu. Bila su to vremena kada su važila neka druga pravila i odnosi među ljudima. Ma meni je dobro i ovako, ja sam sretan čovjek'', kazao je Petar Tutavac, prvi stručni majstor keksar u SFRJ, u svom posljednjem razgovoru za Slobodnu Dalmaciju, koja se prošle godine prisjetila životne priče Neretvanina koji je svoj radni vijek proveo u konditorskoj industriji diljem bivše Jugoslavije.
Vijest o njegovoj smrti, koju je u Hrvatskoj objavio Jutarnji list, brzo se proširila regijom u kojoj je Tutavac ostvario velike uspjehe.
Od pletenja korpi za kruh do ''meštra od keksa''
Petar Tutavac je rođen 1934. u Podgradini nedaleko od Opuzena (danas općina Slivno), a u dobi od 13 godina je završio pletarski zanat u Opuzenu te je postao KV radnik pletar. Tada je nekoliko godina pleo korpe u kojima se nosio kruh, ali stremio je dalje i više.
Preko sindikata 1949. javio se na tečaj za keksara u Zagrebu koji je raspisala tvornica Kraš, gdje su on i još jedan polaznik izučili keksarski zanat. Tutavac je bio prvi školovani keksar u tadašnjoj Jugoslaviji, a zatim je otišao u vojsku te se nakon povratka zaposlio u Krašu: "Kraš je tada bio jedina konditorska industrija i sve ostale koje su se kasnije pojavljivale potekle su od njega".
Uz rad je pohađao višu Krašovu školu za inženjera konditora u proizvodnji. Njegov diplomski rad i prvijenac u konditorskoj industriji bila je Domaćica. Keks je kasnije doživio različite varijacije, ali osnova je ostala ista kakvu je zamislio Petar Tutavac u svom diplomskom radu pedesetih godina prošlog stoljeća.
S obzirom na to da nije mogao riješiti stambeno pitanje za svoju obitelj u Zagrebu, krajem 1958. vratio se i dolinu Neretve u Čapljinu, u tvornicu "Lasta", koja je u to vrijeme proizvodila kruh, oblatne i medene pogače. Nakon dolaska u tvornicu na mjesto tehničkog direktora, započeo je s proširenjem proizvodnje, nabavio nove linije i uveo nove proizvode, među kojima i štrudle od smokava.
Pročitajte i ovo
Pročitajte i ovo
Iako je uspješno organizirao proizvodnju, u Čapljini se nije dugo zadržao. Odlazi u Leskovac u tvornicu "Toma Kostić", gdje je napravio prve grisine u Jugoslaviji, a čak su i talijanski kolege bili oduševljeni njihovom kvalitetom.
Krune njegove karijere dogodila se u Požarevcu gdje je osnovao tvornicu keksa Bambi, čiji je zaštitni znak lik iz Disneyjeva crtića, a kako je kazao Slobodnoj Dalmaciji: "Dogovorili smo se da možemo proizvoditi Plazmu, ali da je ne možemo izvoziti na talijansko tržište, a onda sam ja tražio da Talijani ne mogu kod nas izvoziti svoj Plasmon. Takav je bio dogovor''.
