Iranski ratni brodovi potopljeni u američkim i izraelskim napadima rasuti su po pomorskim lukama duž obale Perzijskog zaljeva, no ono što se ponekad naziva "flotom komaraca" i dalje vreba iz sjene.
Riječ je o flotili malih, brzih i okretnih plovila osmišljenih za uznemiravanje pomorskog prometa, koja čini srž pomorskih snaga raspoređenih od strane Iranskog revolucionarnog gardijskog korpusa, vojne sile odvojene od regularne iranske mornarice.
Ta plovila, a osobito projektili i dronovi koje mornarica Gardijskog korpusa može lansirati s njih ili s prikrivenih položaja na kopnu, predstavljaju glavnu prijetnju koja ometa plovidbu kroz Hormuški tjesnac.
Iran je obećao držati tjesnac zatvorenim dok se ne postigne primirje u Libanonu. U petak su visoki iranski dužnosnici davali proturječne izjave o tome je li to primirje potaknulo Iran da ponovno otvori tjesnac. Neki su sugerirali da to nije moguće zbog kontinuirane američke blokade, dok je zapovjednik mornarice Gardijskog korpusa izjavio da bi svako otvaranje uključivalo vojni nadzor svih prolazaka.
Pozdravljajući početnu iransku najavu o otvaranju, predsjednik Donald Trump proglasio je situaciju u Hormuškom tjesnacu "riješenom", istovremeno naglašavajući na društvenim mrežama da će američka blokada iranskih luka ostati na snazi dok se ne postigne mirovni sporazum.
Zadaća održavanja tjesnaca zatvorenim pripala bi mornarici Gardijskog korpusa.
"Mornarica Iranskog revolucionarnog gardijskog korpusa djeluje više kao gerilska snaga na moru", rekao je Saeid Golkar, stručnjak za Gardu i profesor političkih znanosti na Sveučilištu Tennessee u Chattanoogi.
"Usredotočena je na asimetrično ratovanje, osobito u Perzijskom zaljevu i Hormuškom tjesnacu", dodao je. "Umjesto oslanjanja na velike ratne brodove i klasične pomorske bitke, temelji se na napadima udari i pobjegni."
Tijekom rata napadnuto je najmanje 20 plovila, prema podacima Međunarodne pomorske agencije, tijela Ujedinjenih naroda. Mornarica Gardijskog korpusa rijetko je preuzimala odgovornost za napade, za koje analitičari smatraju da su najvjerojatnije izvedeni dronovima lansiranima s mobilnih kopnenih platformi, koje ostavljaju slab i teško uočljiv trag.
Dana 8. travnja, nakon što je proglašeno dvotjedno primirje, general Dan Caine, predsjednik Združenog stožera američkih oružanih snaga, izjavio je da se više od 90 posto flote regularne iranske mornarice, uključujući glavne ratne brodove, nalazi na dnu mora.
Procjenjuje se da je potopljena i polovica brzih napadnih čamaca Gardijskog korpusa, rekao je general Caine, ne navodeći točan broj. Procjene ukupnog broja tih plovila kreću se od nekoliko stotina do nekoliko tisuća, što ih čini teško brojivima.
Ta su plovila često premala da bi bila vidljiva na satelitskim snimkama, a privezana su uz pristaništa unutar dubokih špilja uklesanih u stjenovitu obalu, spremna za djelovanje u roku od nekoliko minuta, navode analitičari. Njihov arsenal predstavlja veliku prijetnju trgovačkim brodovima u zaljevu i tjesnacu.
"Ona i dalje predstavljaju destabilizirajuću silu", rekao je admiral Gary Roughead, umirovljeni načelnik operacija američke mornarice. "Nikada niste u potpunosti znali što rade i kakve su im namjere."
Popunjavanje praznine koju regularna mornarica nije mogla
Kopnene snage Gardijskog korpusa formirane su ubrzo nakon Islamske revolucije 1979. godine jer njezin vođa, ajatolah Ruholah Homeini, nije vjerovao regularnoj vojsci da će zaštititi novu vlast.
Mornarica Gardijskog korpusa osnovana je oko 1986. godine. Tijekom iransko-iračkog rata regularna mornarica oklijevala je napadati naftne tankere financijskih saveznika Iraka, Kuvajta i Saudijske Arabije, rekao je Farzin Nadimi, stručnjak za mornaricu Garde pri Washington Instituteu.
Napadi su se s vremenom pojačali, nakon čega su Sjedinjene Države rasporedile ratne brodove kako bi štitile tankere. Jedan od njih, USS Samuel B. Roberts, gotovo je potonuo nakon što je udario u iransku minu. U kasnijem sukobu američka mornarica potopila je dvije iranske fregate i više drugih plovila.
Tri godine kasnije, Iran je svjedočio kako američke snage razaraju iračku vojsku tijekom Prvog zaljevskog rata.
Ta kombinacija događaja uvjerila je Iran da ne može pobijediti u izravnom sukobu s američkom vojskom, pa je razvio prikrivene snage za uznemiravanje plovidbe u zaljevu, rekao je Nadimi.
Mornarica Gardijskog korpusa broji oko 50.000 pripadnika i podijeljena je u pet sektora duž zaljeva, uključujući prisutnost na mnogima od 38 otoka koje Iran kontrolira.
Ukupno je izgrađeno najmanje deset dobro skrivenih i utvrđenih baza za napadne čamce. Jedna od njih, Farur, središte je operacija pomorskih specijalnih snaga, čija je oprema, pa čak i sunčane naočale, oblikovana po uzoru na američke.
"Mornarica Gardijskog korpusa oduvijek se smatrala na prvoj liniji sukoba s Velikim Sotonom te je stalno bila u napetim odnosima s Amerikancima u zaljevu", rekao je Nadimi.
Arsenal malih, okretnih plovila
Iran je u početku koristio rekreativna plovila opremljena raketnim bacačima ili strojnicama, navode pomorski analitičari. Tijekom godina razvio je niz posebno dizajniranih malih brodova, kao i minijaturne podmornice i pomorske dronove. Ta plovila često postižu brzine veće od 100 čvorova, odnosno više od 185 kilometara na sat.
Mornarica Gardijskog korpusa nedavno je razvila i veće, sofisticiranije ratne brodove, od kojih su mnogi bili meta napada u ratu, rekao je Alex Pape iz analitičke tvrtke Janes. Među oštećenima je i najveći nosač dronova Shahid Bagheri, prenamijenjeni kontejnerski brod sposoban za lansiranje protubrodskih projektila.
Kako bi se suprotstavili mogućim napadima rojeva manjih plovila, američki ratni brodovi opremljeni su topovima velikog kalibra i drugim naoružanjem, ističu stručnjaci. Trgovački brodovi, međutim, nemaju načina za obranu od takvih napada.
No Iranci nikada nisu testirali napade rojevima malih plovila u stvarnim borbenim uvjetima, rekao je Nicholas Carl iz American Enterprise Institutea.
Otkako je predsjednik Trump u ponedjeljak uveo pomorsku blokadu brodova koji isplovljavaju iz iranskih luka, čak i najmoćniji američki ratni brodovi izbjegavaju dulje zadržavanje u blizini uskog Hormuškog tjesnaca. Manevarski prostor ondje je vrlo ograničen, a vrijeme za reakciju na dron ili projektil lansiran iz blizine gotovo ne postoji, upozoravaju stručnjaci.
Američki ratni brodovi koji provode blokadu vjerojatno će ostati izvan tjesnaca, u Omanskom zaljevu ili čak dalje, u Arapskom moru, gdje mogu nadzirati pomorski promet, ali su znatno teže dostupni napadima Gardijskog korpusa. U srijedu je Iran upozorio da bi mogao proširiti operacije i na Crveno more, još jednu ključnu pomorsku rutu u regiji, putem svojih saveznika u Jemenu.
Duga povijest sukoba
Mornarica Gardijskog korpusa već dugo vodi svojevrsnu igru mačke i miša s američkom vojskom u zaljevu. Admiral Roughead prisjeća se da su tijekom 1990-ih i 2000-ih mali napadni čamci velikom brzinom prilazili američkim ratnim brodovima, a zatim bi skretali kada bi im se približili na oko 800 metara.
Razvoj ratovanja dronovima dodatno je povećao razinu opasnosti. Dronovi su jeftini i ponekad teško uočljivi, ali mogu nanijeti ozbiljnu štetu ratnim brodovima vrijednima milijarde dolara.
Povremeno je mornarica Gardijskog korpusa ulazila i u izravne sukobe s američkim ili drugim snagama. Početkom 2016. godine zarobila je dva manja američka vojna plovila. Deset mornara, snimljenih na koljenima, kasnije je pušteno bez ozljeda, no incident je izazvao veliku buru u Sjedinjenim Državama.
Brigadni general Mohammad Nazeri, jedan od osnivača pomorskih specijalnih snaga Gardijskog korpusa i zapovjednik te operacije, stekao je gotovo kultni status u Iranu. Nadahnuo je i reality emisiju na državnoj televiziji pod nazivom "Zapovjednik", koja se prikazivala pet sezona.
U svakoj sezoni oko 30 natjecatelja borilo se za priliku da postanu pomorski komandosi. Pokazivali su vještine preživljavanja i hrabre pothvate poput skakanja s litica u more. Nakon svake runde gledatelji su glasali za svog omiljenog "junaka".
Neil MacFarquhar novinar je lista The New York Times od 1995. godine i piše o širokom spektru tema, od ratova i politike do umjetnosti, kako na međunarodnoj razini, tako i u Sjedinjenim Državama, piše The New York Times.
