Mačića su nazvali Stanley, bio je star oko pet tjedana i imao je jedva kilogram kada je stigao u dom Wahlovih. No, nakon dva dana, prestao je jesti, imao je napadaje, a u jednom su ga trenutku i oživljavali. Veterinar je uočio da su zjenice mačića različite veličine, no nije bio siguran da je bjesnoća u pitanju. Stanley je uginuo idućeg dana.
Rezultati testa koji su stigli nakon 48 sati potvrdili su da je Stanley imao bjesnoću. No, alarmantno je da je gensko sekvenciranje pokazalo da je mačić imao virus bjesnoće uobičajen za rakune koji nikad nije otkriven zapadno od Apalačkog gorja. Sada je pitanje kako je virus prešao udaljenost od 1400 kilometara od mjesta gdje ovaj tip virusa bjesnoće inače cirkulira, piše Washington Post.
“Moja prva pomisao bila je da to mora biti greška,” rekao je Ryan Wallace, koji vodi epidemiološki tim za bjesnoću u Centru za kontrolu i prevenciju bolesti (CDC).
Pročitajte i ovo
CDC procjenjuje da bi se virus širio u koncentričnim krugovima od 39 kilometara godišnje, pa bi se taj soj bjesnoće zahvatio još nekoliko okolnih saveznih država izlažući riziku čak sedam milijuna stanovnika.
Više od desetak biologa za divlje životinje dovezlo se u Omahu iz osam država, s prikolicama punim cjepiva za bjesnoću, zamki, galona ulja anisa i kutija sljeza - kako bi namamili, uhvatili i cijepili rakune u nadi da zaustave širenje smrtonosnog virusa.
Desetak osoba koje su bile u kontaktu sa mačićem koji ih je ogrebao ili ugrizao primit će također četiri doze cjepiva protiv bjesnoće.
"Nikad nismo imali ovako alarmantnu situaciju“, rekao je Richard Chipman, koordinator nacionalnog programa za bjesnoću pri Ministarstvu poljoprivrede SAD-a.
Pročitajte i ovo
Bjesnoću uzrokuje virus koji inficira središnji živčani sustav kod sisavaca pa tako i ljudi, a gotovo je uvijek smrtonosan ako se ne liječi. Virus koji je ubio Stanleyja, lako se prenosi među rakunima, životinjama koje obilaze dvorišta, kante za smeće i polja, a tu mogu doći i u kontakt s ljudima.
"Ako uspijemo testirati 500 životinja tijekom sljedećih nekoliko mjeseci kroz ovaj program nadzora i sve su negativne, onda vjerojatno nema širenja u lokalnim divljim životinjama", rekao je Wallace. "Nećemo znati sa sigurnošću do otprilike veljače."
Ostaje nejasno kako se Stanley zarazio. Jedna je mogućnost da je virus bez saznanja nadležnih službi došao do područja Omahe i da je divlja životinja ugrizla mačića. No, vjerojatnije je, rekli su dužnosnici, da je mačića ili njegovu majku ugrizao i zarazio rakun na jugoistoku Sjedinjenih Država, gdje je virus genetski najsličniji onom pronađenom kod Stanleyja. Zatim su mačić ili njegova majka nekako došli do Omahe.
