Rusija, očito je, sprema vojnu intervenciju u Ukrajini. Taj potez je sasvim očekivan nakon svih zbivanja i upornog nastojanja, dominantno EU da isključi Rusiju iz procesa rješavanja ukrajinske krize. Što god tko govorio, sa sigurnosnog stajališta, ali i temeljno demokratskog, u Ukrajini je izvršen državni udar.
Pročitajte i ovo
Prekinuta opskrba
VIDEO Opasna sabotaža Ukrajinaca: Pogledajte kako je diverzantska grupa zadala ozbiljan udarac Moskvi
Rat u Ukrajini
Lavrov zaprijetio: "Spremni smo upotrijebiti sva sredstva, ovo je vaša ozbiljna pogreška"
Uostalom prema sporazumu koji su potpisali ministri vanjskih poslova triju zemalja članica s ukrajinskom, sad već bivšom vlasti i oporbom koja je sad tehnička vlast, smjena vlasti u Ukrajini trebala se dogoditi demokratskim putem, odnosno izborima, a Janukovič je trebao ostati predsjednik do izbora.
Jacenjuk je novi predsjednik ukrajinske vlade: 'Kaznit ćemo sve separatiste'
Nakon što se to nije dogodilo, već je vlast smijenjena pučem, a Janukovič pobjegao sa stigmom krivca za sve i međunarodnom tjeralicom 'za petama', Europska unija pokazala je koliko i 21 godinu nakon što je sporazum iz Maastrichta stupio na snagu, nema konsolidiranu i jasno zacrtanu zajedničku vanjsku politiku.
Povjerenica Catherine Ashton dolazi u Kijev i razgovara s Vitalijem Kličkom, a izjave joj oslikavaju apsolutno nerazumijevanje konteksta ukrajinske krize. Ili drugim riječima, nevjerojatna je ta lakoća kojom se Rusija nastoji ignorirati. Ruski intelektualci okupljeni u njihovu ''Izborskom klubu'' u svom memorandumu o Ukrajini upozoravaju na opasnost stvaranja fašističke države.
U svakom slučaju, to je malo prejak izraz za narod vođen mitskim emocijama i trajno oštećenim društvom, ali je činjenica da je 'revolucionarna' vlast povukla poteze koji nisu niti malo u skladu s vrijednostima na kojima počiva Europska unija. Posljednji je ukidanje jezika nacionalnih manjina i pozivanja na model Ukrajine kakvu je zamišljao Stepan Bandera, ukrajinski nacionalist čije je sustavno djelovanje protiv Poljske iskoristio nacistički režim za vrijeme Drugog svjetskog rata.
Vrlo je stoga izvjesno da će Rusi u Ukrajini u odnosu na Krim upotrijebiti gruzijski model iz 2008. godine. U nekim segmentima, ne u svima, situacija 2008. u Gruziji i danas u Ukrajini doista se mogu uspoređivati. Ulasku ruske vojske u Južnu Osetiju i Abhaziju prethodile su također vojne vježbe na granici, izdavanje putovnica etničkim Rusima itd…
Do izražaja je došla i nesposobnost EU i 'fingirana' nejasnoća SAD-a. Sve je započelo kad je predsjednik Saakashvili za Gruziju, koja je baš kao i Ukrajina sfera ruskih interesa, počeo aktivno lobirati da Gruzija postane članica NATO saveza.
Počeo je naoružavati gruzijsku vojsku, dovoditi NATO oficire, slati gruzijske vojnike u misije NATO saveza, za Busheva posjeta Gruziji tražio je reviziju Jaltskog sporazuma i u kolovozu 2008. odlučio zauzeti njihov 'Krim' i s vojskom ušao prvo u Osetiju, a onda u Abhaziju. Smatrao je da se Rusija neće miješati jer on ima jake zapadne prijatelje.
Nitko nije reagirao, a potpora zapada bila je samo verbalna, dok su ruski tenkovi ulazili u Južnu Osetiju i Abhaziju porazivši hametice gruzijsku vojsku u nekoliko dana. Saakashvili je prošle godine izgubio izbore i narod ga je optužio za sve od korupcije, izdaje do siromaštva.
Oglasio se bjegunac: Ja, Viktor Janukovič još uvijek sam predsjednik Ukrajine!
Tijek moguće ruske intervencije u Ukrajini nije moguće predvidjeti, ali se s visokom sigurnošću može tvrditi da će u tom slučaju svi morati sjesti za stol. Rusiju, SAD i Veliku Britaniju na to obvezuje sporazum potpisan u Budimpešti 1994., prema kojem su dužni čuvati sigurnost Ukrajine. Za tim i takvim stolom oni bi, skupa sa svim predstavnicima ukrajinskih vlasti i skupina, vjerojatno išli u prijedlog izmjene ukrajinskog ustava.
Što se Europske unije tiče, situacijom oko Ukrajine dominantno upravlja Njemačka i to s pozicije svojih tržišnih i ekonomskih interesa. Vitalij Kličko je njihov 'učenik', a za oslobađanje Julije Timošenko godinama su lobirali samo zbog destabilizacije Janukovičeve vlasti. Suština sukoba V. Janukoviča i J. Timošenko je, naravno, novac. Pitanje prevlasti čija će tvrtka biti Gazpromov posrednik u plinskim pregovorima za vrijeme dok je Timošenko bila premijerka.
Tko god od te 'ekipe', stare ili nove dobije većinu na sljedećim izborima u Ukrajini, toj zemlji za nekoliko godina to jamči neku novu revoluciju.
DNEVNIK.hr pratite putem iPhone/iPad | Android | Twitter | Facebook