Živahni tapas-barovi i razuzdani festivali na otvorenom mnoge turiste privlače u Španjolsku, ali lokalnom stanovništvu dojadila je buka njihovih sunarodnjaka.
"Jedino što nas razlikuje od drugih zemalja je to što smo bučniji", napisao je nedavno španjolski pisac Ignacio Peyro u dnevnom listu El Pais. "Imamo riječi za zabavu... koliko i Eskimi za snijeg", našalio se.
Kad stranci prvi put uđu u prepun španjolski bar, često zaglušujuću buku pomiješaju s tučnjavom.
Gradovi su još bučniji ljeti, kad vrućina tjera veseljake na ulice i na terase barova, brojne festivale svetaca zaštitnika i Povorke ponosa uz prateće ozvučenje i vatromet.
U povijesnim četvrtima Madrida, Barcelone i Valencije, gdje mnoga kućanstva nemaju klimu, pa je otvaranje prozora jedina opcija da se rashlade, nemoguća je misija naspavati se po noći.
Ogorčen Toni Fernandez, koji već 15 godina živi nasuprot bara u madridskoj četvrti Chueci, poznatoj po zabavama, to itekako dobro zna. "Ako imate lak san, ovo je nemoguće", rekao je 58-godišnji frizer AFP-u te dodao da sanja o preseljenju.
Oni koji se protive kakofoniji etiketirani su kao "cendravi, asocijalni, preosjetljivi", kaže Yomara Garcia, odvjetnica i predsjednica udruge Pravnici protiv buke.
"Pravo na osobnu privatnost, nepovredivost doma, obično nazvano pravom na odmor... pravo je koje ima prednost" nad "pogrešno nazvanim pravom na slobodno vrijeme", rekla je Garcia.
Potonje "nije temeljno pravo", naglasila je.
"Ovo je Španjolska"
Pravne akcije zbog buke sada se protežu daleko izvan barova i dovele su do toga da se diljem zemlje osnivaju udruge protiv buke.
Koncerti na Bernabeuu, stadionu Real Madrida, obustavljeni su nakon pritužbi stanovnika, a tereni posvećeni popularnom sportu padelu i festivalima svetaca zaštitnika također izazivaju gnjev.
Pritužbe su se usmjerile čak i na školska igrališta u Barceloni, što je potaknulo regionalni parlament Katalonije da ih proglasi izuzetima od propisa o buci.
Madridski Centar tišine, kojim upravlja katolički dominikanski red, zato nudi oazu mira za pedesetak korisnika tjedno usred vreve i užurbanosti španjolske prijestolnice.
Mjesto se smatralo neobičnim kada je otvoreno 2011., ali sada "postoji velik izbor prostora za povlačenje, tišinu, meditaciju", rekla je AFP-u upraviteljica Elena Hernandez Martin.
Ana Cristina Ripoll, profesorica filozofije koja pronalazi utočište u tom centru, vjeruje da se stav prema buci u Španjolskoj nije puno promijenio.
"Mislim da ne postoji ikakva svijest", rekla je 59-godišnja Ripoll, prisjećajući se kako su se neki korisnici metroa "naljutili" kada ih je zamolila da stišaju glazbu koja je treštala s njihovih mobitela. "Ima čak i ljudi koji vam kažu: 'Ovo je Španjolska'", rekla je.
