'Morali smo pomoći sinu da se ubije'

'Morali smo pomoći našem paraliziranom sinu', kažu roditelji koji su svog paraliziranog sina odveli u kliniku za samoubojstva.

tri vijesti o kojima se priča napadaju i usred dana San o životu na selu postao horor: "Sve se dogodi u sekundi. Kći ide psihijatru" GUŽVA U ŠESNAESTERCU Dok Amerikanci gomilaju pomorske snage, Rusija i Iran dižu ratne brodove za pomorsku vježbu kod strateškog tjesnaca Let u SAD-u U avionu proglašeno izvanredno stanje: Pilot poslao poruku kontroli leta

Julie James kaže kako je policija pokrenula istragu oko smrti njezina 23-godišnjeg sina u Švicarskoj prošlog mjeseca. Ona i njezin suprug pozvani su na ispitivanje kako bi se utvrdila njihova povezanost s njegovom smrću.

Imala sam puno pravo pomoći sinu u naumu da prekine život pun patnje i poniženja, smatra majka U obranu sebe i svog sina kaže kako je on bio zarobljenik svojeg oštećenog tijela te se pokušao ubiti već nekoliko puta prije toga. Daniel je naime, nakon nesreće na treningu, prije 18 mjeseci, ostao paraliziran od prsa nadolje.

Svu svoju energiju i upornost uložio je u izgradnju profesionalne karijere u ragbiju, sve do kobne nesreće. U bolnici je proveo osam mjeseci te je unatoč mnogim operacijama ostao paraliziran, a djelomično mu se povratio jedino osjećaj u prstima.

Sada, kada je pokrenuta istraga, njegovi roditelji mogli bi biti optuženi za pomaganje u samoubojstvu. Naime, iako samoubojstvo po zakonu iz 1961. godine nije ilegalno u Velikoj Britaniji, pomoć u izvršenju istog kažnjiva je zakonom i to do maksimalne kazne od 14 godina zatvora.

Sva britanska samoubojstva koja su učinjena uz pomoć drugih, izvode se u Dignitas klinici u Zurichu. Ipak zbog privatnosti i povjerljivih informacija, policija ne može službeno saznati da li je Daniel upravo u toj klinici bio.

'Bilo je ili odlazak u Švicarsku ili izgladnjivanje do smrti. Od kud pravo bilo kome da nekom drugom čovjeku kaže kako treba živjeti takvim životom, prepunim poniženja, patnje i neugode. Naši sin bio je voljen i osjećao je da smo ga voljeli kakav god bio , ali ovo je bilo njegovo pravo kao čovjeka, i nitko ga zbog toga ne treba osuđivati', rekla je u pismu njegova majka Julie James.

U izjavi koju su objavili putem svog odvjetnika, roditelji su složni i brane sinovo pravo na odluku o okončanju svog života.

Njegova je smrt za sve nas strašan gubitak, za obitelj, prijatelje i sve one koji su brinuli za njega. Ali sloboda i izlazak iz zatvora u kojem je njegovo tijelo živjelo postalo mu je svakodnevna potreba. Posljednjih je šest mjeseci konstantno pokazivao svoju želju za smrću i bio je kao i u svemu u životu uporan da svoj cilj ostvari.'

Ovaj je slučaj izazvao veliku pažnju javnosti zbog vječite teme eutanazije kao izbora pojedinca ili ubojstva. Iako mnogi Britanci putuju izvan zemlje kako bi okončali svoj život tamo gdje je eutanazije legalna, Daniel je pak, pretpostavlja se, najmlađi Britanac koji je na ovakav način umro. I za razliku od drugih Britanaca koji putuju u Švicarsku ili Belgiju, Daniel je bio mlad i nije bio smrtno bolestan.

U klinici u Zurichu, koja se otvorila prije deset godina, pretpostavlja se da je 100 Britanaca, uz pomoć druge osobe, sebi oduzelo život.