Slika nije dostupna
Slika nije dostupna

'Najdraža moja... neprestano mislim na dom, a pisma u kojima mi opisuješ kako raste moja predivna kćer stalno me prate u mislima. Sama pomisao kako mjesecima i godinama propuštam njezinog odrastanja stežu mi srce...'


Mnoge su neispričane priče iz Drugog svjetskog rata sakrile ljudsku stranu događaja iz perspektive vojnika, žena i djece – sasvim običnih ljudi čija je sudbina bila dodirnuta tadašnjim događajima.

Vezani članci Volodimir Zelenski VIDEO Snažno obraćanje Zelenskog na Dan pobjede nad fašizmom i nacizmom: "Kažete nikad više? Recite to Ukrajini!" SABA RH Imaju biblioteku s više od 20.000 knjiga, a ne mogu je otvoriti javnosti: Zašto su antifašisti u nemilosti hrvatske države?

Jedna od takvih priča je i ona koju je otkrila umirovljena medicinska sestra Elliott iz North Caroline. Njezin je otac naime ubijen kao vojnik u Drugom svjetskom ratu, točnije 6. lipnja 1944. godine, na tzv. Dan D.

Bitka za Normandiju vodila se između nacističke Njemačke, koje su okupirale zapadnu Europu, i savezničkih snaga. Invazija Normandije ostaje najveća pomorska invazija u povijesti, invazija koja je uključivala preko tri milijuna vojnika koji su prevezeni preko kanala La Manche iz Engleske u Normandiju u okupiranoj Francuskoj.

Iskrcavanje u Normandiji započelo je noćnim padobranskim i jedriličarskim desantom, masivnim zračnim napadima i pomorskim bombardiranjem nakon kojeg je uslijedio amfibijski desant na dan 6. lipnja ili na Dan D.

U Italiji pronađeni ostaci britanskog vojnika iz Drugog svjetskog rata

Elliot je imala pisma koja su njezina majka i otac razmjenjivali tijekom rata. Pisma su ostala sačuvana, a majka umire 1990. Tek tri godine nakon toga Elliot otkriva privatna dopisivanja koja svjedoče o romantici između nekoć mladog zaljubljenog para, čiji su životi bili zauvijek srušeni ratom, piše The Washington Post.

Pisma su bila toliko dirljiva da su neka kasnije objavljena u magazinu American Heritage.

Frank M.Elliot napušta Sveučilište Georgetown kako bi se 1943. godine kao 23-godišnjak pridružio vojsci. U pismima koje šalje iz Engleske obraća se svojoj dragoj Pauiline „Polly“ Elliott, tada 24-godišnjakinji, koja se u tom razdoblju nalazila u njihovom zajedničkom domu u New Castleu. Njihova kćer DeRonda, koju su iz milja zvali „Dee“, u tim je trenucima još bila beba.

31 dan do Dana D.
6.5.1944.

Najdraža moja,

cijeli dan se borim s osjećajem koji me prati već neko vrijeme. Neprestano mislim na dom, a pisma u kojima mi opisuješ kako raste moja predivna kćer stalno me prate u mislima. Sama pomisao kako mjesecima i godinama propuštam njezinog odrastanja stežu mi srce...

Volim te, Frank

Od neprijatelja čovječanstva do saveznika br. 1: Njemački put nakon 2. svjetskog rata

28 dana do Dana D

Najdraža,

Koliko sam mogao pročitati, invazija je ovih dana glavna tema u razgovoru među ljudima i pretpostavljam da si zabrinuta. Ali dušo, molim te, ne brini se. Postoji šansa da budem dio trupe u napadu ali ništa više od šanse da ću ja jednoga dana umrijeti. To je Božja volja draga moja, kojoj se svi moramo pokoriti, i ona će biti provedena onako kako mora biti.

Ne vjerujem u nikakve 'teoriju nedodirljivih', pa budi sigurna da si neću prizvati nikakvu nesreću. U vrtiću smo imali jednog kolegu koji je igrače zagrijavao tako što im je vikao „Bože, nije to moja volja, nego tvoja“, i tako je to dušo, i tako mora biti – moramo bezuvjetno vjerovati u Njega i Njemu.

Ali dosta je ovih teških tema... Nastava je gotova.

Volim ih sve ali Polly najviše –
Frank.

17 dana do Dana D.

Dragi,

Tata je danas poslao kolegu da nam sredi dvorište i izgleda stvarno dobro, napravio je odličan posao. Ovdje je bilo toliko grmlja i cvijeća da nikad nisam stizala sve srediti da izgleda kako bi trebalo, ali sada izgleda prelijepo. Svo proljetno cvijeće se rascvalo, ali sami pogled i na njih me podsjeća na tebe... Ponekad si samo zbrajam mjesece koje sam provela bez tebe, ali kako ih već ima toliko – skoro osam zaredom – toliko jako, jako žalim samu sebe. Stvarno dragi, pokušavam ne sažalijevati samu sebe, jer ih je toliko puno kojima je gore nego meni – jer si ti taj koji u ovoj situaciji najviše pati, a ja barem imam Dee koja je sama po sebi kompenzacija za sve. Bez nje ne znam kako bih izdržala našu odvojenost. Ipak, neprestano sve moje žali za tobom.

Neću moći još dugo izdržati, ljubavi.
Volim te, Polly.

Rat, bolest i siromaštvo: Generacija koja je rođena da pati

10 dana do Dana D.

Draga,

kako bi bilo lijepo biti prisutan kada će Dee prvi put ići u kino. Odvedi je u Youngstown u Pittsburghu ili u Cleveland, u jedno od onih impresivnih kazališta, gdje prodaju i slatkiše i imaju atraktivne postere. Kladim se da će joj se to jako svidjeti. Nemoj joj odgađati takve radosti do mog povratka, ali svakako mi ispričaj kako je reagirala na sjaj holivudskih produkcija.

Frank

9 dana do Dana D

Dragi,

Opet je nedjelja – nedjelja navečer. Mislim da je mi je to najusamljeniji dio tjedna. Toliko mi puno nedostaješ, Frank dušo. Znam da nisam jedina – milijune nas je koji želimo svim srcem i umom da im se voljeni vrate. Dee večeras spava, a radio svira staru i predivnu glazbu, a ja razmišljam o večerima poput ove u kojima ćeš i ti sa mnom slušati glazbu.

Danas sam tatu odvela na utakmicu, i Dee je išla s nama, pa možda zavoli nogomet kao što ga voli njezin otac. Sigurno hoće.

Divim ti se, Polly.

5 dana do Dana D

Najdraža,

nadam se da nije vojna tajna kada ti kažem da smo udaljeni od svojih kuhara već neko vrijeme. Jednostavno sam došao do faze gdje imam potrebu za malo ljudskosti. I tako neki dan, ovi jadni kuhari koje se uvijek 'špota' , ispekli su nam hrpu kolača i poslali nam ih ovdje gdje se sada nalazimo. Nije li to lijepo od njih. ali ja volim Polly tako puno da bih jeo njezine kolače.

Volim te, Frank.

ISPRIKA NIJEMCIMA Sedamdeset godina nakon "Brnskog marša smrti"

Dan prije Dana D

Dragi,

predivna je ljetna večer, dragi. Sjedim za kuhinjskim stolom (i ovaj put čak ne primjećujem buku frižidera) i jedva podižući glavu kroz prozor mogu vidjeti puni srebrni mjesec. Prelijepo je dragi, stvarno prelijepo, i uspjelo me učiniti posebno sentimentalnom.

Mislila sam da sam konačno počela biti imuna na mjesečev utjecaj, jer sam ga toliko puta već ovako gledala i pomislila „U redu, lijep je, i što onda?“ ... Ali, nisam zaista tako i mislila ljubavi, o tom sjajnom mjesecu gore, nego me mjesec koji i tebe osvjetljuje ispunjavao romantikom. I iako je to sada samo san, istovremeno je i obećanje divne budućnosti s onim kojeg volim više od života.

Taj stari mjesec nastavlja svijetliti za nas, ljubavi – i iako sada naglašava neopisivu samoću, isto tako povećava moje samopouzdanje o budućnosti. Istinski te volim...

Dan D
6. lipnja 1944.

Frank M. Elliott je poginuo.

 

DNEVNIK.hr pratite putem iPhone/iPad | Android | Twitter | Facebook  

Još brže do svakodnevnih vijesti prilagođenih tebi. PREUZMI novu Još lakše do najnovijih vijesti o poznatima. Preuzmi novu DNEVNIK.hr aplikaciju