Trojka (EU, SAD, Rusija) u ponedjeljak će članove Vijeća sigurnosti UN-a izvijestiti o 120 dana posredovanja između Beograda i Prištine o konačnom statusu Kosova, o kojem će isti dan raspravljati i Ministarsko vijeće EU-a u Bruxellesu.
Pročitajte i ovo
pregovori s EU-om
Vučić: "Za Hrvate sve razumijem, ali da Bog pita što smo Bugarima zgriješili..."
borba za prava
Hoće li Vlada popustiti ili slijedi potpuni štrajk? "Neprihvatljivo nam je da ovo odbijaju"
Zapad podupire neovisnost Kosova ali inzistira na tome da taj slučaj ipak neće neće stvoriti presedan s čime se ne slažu predstavnici separatističkih regija širom svijeta, kao i neke zemlje među kojima prednjači Rusija.
Ako Kosovo nakon idućeg ponedjeljka odluči proglasiti neovisnost, to bi moglo izazvati nove sukobe i potaći druga područja na odcjepljenje i stvaranje novih mikrodržava, piše ovog tjedna londonski Times.
List navodi da su se argumenti američkih i nekih europskih diplomata o Kosovu kao 'jedinstvenom slučaju' pokazali neuvjerljivim.
'Pregovori ne bi bili tako mukotrpni da mnoge zemlje u Kosovu nisu vidjele upravo presedan za stvaranje novih minijaturnih državica', piše Times.
Tako su na području Kavkaza brojne pokrajine od kojih mnoge žele neovisnost ili se priključiti nekima od neovisnih država.
Abhazija i Južna Osetija nalaze se na teritoriju Gruzije. Abhazija je vodila od 1992-1993. rat protiv Gruzije i ne priznaje njezinu vlast.
Godinama nakon rata bila je izolirana ali otkad je uspostavila tješnje veze s Rusijom njezini stanovnici dobili su putovnice i mirovine.
Južna Osetija se borila protiv gruzijske vlasti početkom '90-ih
godina. Potpisano je primirje, ali nasilje i dalje prijeti
rasplamsavanjem. Rusija ima mirovne snage u obje regije.
Ruski predsjednik Vladimir Putin svojevremeno je izjavio da će, ako Kosovo dobije nezavisnost, to biti pravni presedan zbog čega bi Južna Osetija ili Abhazija mogle zatražiti to isto. I vodstvo Abhazije je obznanilo da će u slučaju nezavisnosti Kosova 'učiniti sve da se Abhaziji prizna nezavisnost'.
Južna Osetija i Abhazija zapravo funkcioniraju kao neformalni
dijelovi Rusije. Službeni jezik je ruski, valuta je rublja, gledaju se
ruski televizijski programi. Međutim, referendum o neovisnosti u
Južnoj Osetiji kao i zahtjev Abhazije za međunarodnim priznanjem pokušaji su verifikacije trenutačnog stanja s čime se Gruzija zasigurno neće pomiriti.
Transdnjestrija ili Pridnjestrovlje dio je Moldavije smješten uz
lijevu obalu Dnjestra. Od Moldavije se odcijepila u rujnu 1990. U
kratkom ratu poginule su stotine ljudi prije intervencije ruskih
vojnika. Ta regija, koja je većinom naseljena Rusima i Ukrajincima, traži neovisnost jer strahuju da će se Moldavija jednog dana pridružiti Rumunjskoj.
Vjeruje se da će Rusija, iako formalno nije priznala nezavisnost
Pridnjestrovlja niti namjerava prihvatiti uniju u bliskoj budućnosti,
inzistirati da zapadne države koje inzistiraju na nezavisnosti Kosova iste kriterije primijene i na Pridnjestrovlje.
Nagorno Karabah ili Gorski Karabah, separatistička je pokrajinu u Azerbajdžanu s armenskom većinom. Nagorno Karabah je enklava u Azerbajdžanu koju su osvojili Armenci i protjerali tamošnje Azere. Karabah je proglasio nezavisnost nakon što se devedesetih od Azerbajdžana odcijepio ratom u kojem je poginulo 35 tisuća ljudi.
Primirje je potpisano 1994. i taj teritorij je i dalje dio
Azerbajdžana ali je pod kontrolom armenskih snaga. Naftovod koji povezuje azerbajdžansku naftu iz Kaspijskog mora sa svjetskim tržištima prolazi putem koji je nekoliko kilometara udaljen od zone sukoba.
Međutim, nisu to jedina područja koja se mogu okarakteriziati kao krizne točke. Tu su i pokrajina Papua na istoku Indonezije, Baskija na sjeveru Španjolske, zatim Kurdi u Turskoj, sjevernom Iraku, Siriji i Iranu, i Zapadna Sahara u Maroku, koja je najstariji teritorijalni spor u Africi.