Ujedinjeni narodi objavili su jučer izvješće o seksualnom nasilju u konfliktima - ono je naglo poraslo u 2024., povećavši se za četvrtinu u usporedbi s prethodnom godinom. Više od 4600 preživjelih pretrpjelo je zlostavljanje korišteno kao oružje rata, mučenje, terorizam i političku represiju.
"OBJAŠNJENJE" I "ISPRIKA"
VIDEO Oglasio se muškarac koji je gazio ruže za ubijene žene
Poziv Domagoja Mikića
Ova pošast razara obitelji i uzima živote, a sve je dostupnija. Slomljeni otac: "Bili smo povezani kao prst i nokat. A onda se jedne noći nije vratio kući..."
Traje potraga
Razbojnik hara Trešnjevkom: U pola sata napao dvojicu muškaraca, a na meti su mu bile ove stvari
Na popisu izvješća nalaze se 63 državna i nedržavna aktera za koje postoje vjerodostojne sumnje ili odgovornost za obrasce seksualnog nasilja u oružanim sukobima. Novi su, prema izvješću koje obuhvaća prošlu godinu, skupina Résistance pour un Etat de Droit (RED) Tabara u DR Kongo zbog masovnog silovanja 2024. godine. U Libiji su uvrštena dva državna aktera – Agencija za borbu protiv organiziranog kriminala i terorizma (DACOT) te Odjel za borbu protiv ilegalnih migracija (DCIM) – zajedno s nedržavnom Unutarnjom sigurnosnom agencijom.
Teroristička organizacija Hamas je također uvršten na crnu listu, na temelju verificiranih informacija koje ukazuju na osnovanu sumnju da su neki taoci odvedeni u Gazu bili izloženi različitim oblicima seksualnog nasilja tijekom zatočeništva, kao i na jasne i uvjerljive dokaze da se seksualno nasilje dogodilo i tijekom napada 7. listopada 2023. na najmanje šest lokacija.
Po prvi put, izvješće navodi i strane koje su stavljene "na čekanje" za moguće uvrštenje u sljedeće godišnje izvješće, među njima izraelske oružane i sigurnosne snage te ruske snage i njihovi saveznici, zbog “značajnih zabrinutosti” u vezi s obrascima seksualnog nasilja.
92 % žrtava su žene i djevojke
Najvećii broj kršenja spomenutih prava zabilježen je u Srednjoafričkoj Republici, DR Kongo, Haitiju, Somaliji i Južnom Sudanu. Žene i djevojke činile su 92 posto žrtava, ali među napadnutima su bili i muškarci, dječaci, osobe različitih seksualnih orijentacija i rodnih identiteta, rasne i etničke manjine, kao i osobe s invaliditetom, u dobi od jedne do 75 godina.
Mnogi napadi pratili su ekstremno fizičko nasilje, uključujući pogubljenja, dok su stigma i štetne društvene reakcije žrtve i djecu rođenu zbog ratnog silovanja često gurale u duboku socijalnu i ekonomsku marginalizaciju.
Izvješće bilježi i zabrinjavajući porast seksualnog nasilja u pritvorima, gdje se koristi kao sredstvo mučenja, ponižavanja i izvlačenja informacija. Iako su najviše pogođeni muškarci i dječaci, mete su bile i žene i djevojke.
Nedržane oružane skupine takve zločine koristile su za učvršćivanje kontrole nad teritorijem i resursima, te za nametanje ekstremističkih ideologija. Rasprostranjena dostupnost oružja, masovna raseljavanja i nesigurnost hrane dodatno su povećavali rizike.
Istaknuto je i da strane u sukobu često blokiraju ili ograničavaju humanitarni pristup žrtvama. Uništavanje zdravstvenih ustanova te prijetnje i napadi na pružatelje pomoći ozbiljno su ugrozili pristup životno važnoj podršci.