Slika nije dostupna
Slika nije dostupna

DNK mumija, pronađen na mjestu koje je u prošlosti bilo poznato po kultu egipatskog boga zagrobnog života, otkriva neobične informacije o ljudima drevnog Egipta, uključujući i iznenađujuće otkriće o genetskoj ne povezanosti sa sub-Saharskom Afrikom.


Znanstvenici su početkom tjedna rekli da su proučili genetske podatke 90 mumija s arheološkog nalazišta Abusir el-Malek, koje je od Kaira udaljeno 115 kilometara. Ovo je najsofisticiranija genetska studija genetike drevnih Egipćana koja je ikada obavljena.

Vezani članci Slika nije dostupna Arheolozi vjeruju da su otkrili kako su Egipćani prenosili teške blokove za izgradnju piramida Slika nije dostupna Pronalazak u Egiptu: Pukotina u stijenama otkrila tajnu skrivenu 2000 godina

DNK je ekstrahiran iz zubi i kostiju mumija s nalazišta koje je povezano s bogom Ozirisom. Najstarije mumije potječu iz doba Novog Kraljevstva, oko 1400 godina prije Krista, kada je utjecaj egipatske kulture bio na vrhuncu. Najmlađe mumije stare su oko 1600 godina, kada je Egipat bio provincija Rimskog Carstva.

"Mnoge se rasprave vode o genetskom podrijetlu drevnih Egipćana", rekao je arheolog Johannes Krause s Instituta Maxa Planck za znanost o ljudskoj povijesti, koji vodi studiju objavljenu u znanstvenom časopisu Nature Communications.

"Jesu li suvremeni Egipćani direktni potomci drevnih Egipćana? Postoji li genetski kontinuitet Egipćana? Jesu li strani osvajači promijenili njihovu genetiku: na primjer, jesu li Egipćani postali 'Europljani' nakon što je Aleksandar Veliki osvojio Egipat?" dodao je Krause. Drevni DNK na ova pitanja može odgovoriti.

Genomi su pokazali da, za razliku od suvremenih Egipćana, drevni Egipćani nisu povezani sa stanovništvom sub-Saharskog područja.

Najbliže genetske veze su one s ljudima drevnog Bliskog istoka, to jest Irakom, Turskom, Izraelom, Jordanom, Sirijom i Libanonom, stoji u reportaži BusinessInsidera.

Egipat, koji se nalazi na raskrižju kontinenata na Mediteranu, stoljećima je poznat kao najrazvijenija antička civilizacija. To razvijanje omogućila je moćna vojska, ali i razvijena umjetnost koja uključuje arhitekturu, hijeroglife i panteone bogovima.

Mumifikacija se koristila kako bi se tijela očuvala za zagrobni život. Mumije na kojima je ova studija obavljena bile su pripadnice srednje klase, ne plemstva.

Istraživači su otkrili da se genetski kontinuitet proteže od Novog Kraljevstva do vladavine Rima. Postotak sub-Saharskog udjela u DNK-u se, zbog nepoznatih razloga, tijekom 700 godina povećalo.

"Tijekom tih 1.800 godina egipatske povijesti nije bilo značajnije promjene", rekao je Krause. "Velika promjena dogodila se između tog vremena i sadašnjosti."