Slika nije dostupna
Slika nije dostupna

Dvadesetak bivših američkih diplomata i nekadašnjih međunarodnih predstavnika na prostoru bivše Jugoslavije, znanstvenika i pravnih stručnjaka, uputilo je pismo podtajniku UN-a za pravne poslove Nicolasu Michelu u kojem ističu kako su 'deprimirani' haškom presudom 'vukovarskoj trojci' te izražavaju nadu da će je Žalbeno vijeće ICTY-a 'najpotpunije preispitati'.


U pismu 23 potpisnika ističu kako je 'presuda u predmetu 'vukovarska trojka' uznemirujući primjer neuspjeha Haškoga suda (ICTY) da u cijelosti služi interesu pravde'.

Vezani članci Ranko Bon Aktivist koji je načelnika nazvao pravim žoharom dobio na sudu za ljudska prava: ''To bila rasprava od javnog interesa'' Slika nije dostupna 'Potrebno je procesuirati sve koji su počinili zločine'

'Kao osobe koje su dugo službovale u bivšoj Jugoslaviji, akademski i pravni stručnjaci, mi niže potpisano smo jaki pristaše i prijatelji ICTY-a. U duhu te potpore, primorani smo izraziti našu deprimiranost s presudom u nedavnom slučaju 'vukovarska trojka', navodi se u pismu podtajniku UN-a koje su među ostalima potpisali bivši veleposlanik SAD u RH Peter Galbraith, Bivši posebni izaslanik SAD za jugoistočnu Europu Robert Gelbard, voditelj misije UNTAES-a u istočnoj Slavoniji Jacques Paul Klein i bivši voditelj misije OESS-a u BiH Robert Beecroft.

Navodeći kako ne pozivaju na bilo kakvo miješanje u sudski postupak, potpisnici su 'kolektivno izrazili nadu' da će u žalbenom postupku pred Tribunalom, predmet biti najpotpunije preispitan, kako glede kažnjavanja tako i šire procjene pravne odgovornosti.

Obrazlažući svoju zabrinutosti presudom, oni ističu kako su zločini u Vukovaru bili izuzetno javne naravi, te da nisu 'traumatizirali samo hrvatsku javnost, već su šokirali savjest svijeta'.

'Štoviše, ti su zločini bili prva masovna ubojstva u bivšoj
Jugoslaviji, stvarajući presedan koji će, četiri godine kasnije,
kulminirati najgorim zvjerstvima u Europi nakon Drugog svjetskog rata', navodi se u pismu podtajniku UN-a, čije je kopija dostavljena i ICTY-u.

Zločini su bili tako upečatljive i neizbrisive prirode, da postoji
priznanje, uključujući i među Srbima i drugim ne-Hrvatima, o užasnoj nepravdi koja je nanesena žrtvama Vukovara, ističe se u pismu.

Također se upozorava kako je ICTY, propustivši da točno i
odgovarajuće utvrdi odgovornost onih koji su predali zarobljenike drugima koji su ih mučili i ubili, mogao nesmotreno oslabiti važnost zaštite iz Ženevskih konvencija.

Potpisnici izražavaju i razočarenje izrečenim kaznama, ističući kako je prvooptuženi general Mile Mrkšić, kome je utvrđene krivnja za mučenje i ubojstvo 194 zarobljenika, dobio samo 20 godina, a drugi, Veselin Šljivančanin, koji je prema dokazima imao središnju ulogu u zločinima, samo pet godina zatvora.

Također ističu, kako ugled ICTY ovisi o tome da osigura pravdu za sve žrtve zločina u bivšoj Jugoslaviji, uključujući i srpske, te navode primjer srpskih žrtava u Mrkonjić gradu u BiH.

Među potpisnicima pisma su i predsjednica Helsinškog odbora Srbije Sonja Biserko, predsjednica Humanitarnog pravnog centra u Beogradu Nataša Kandić, profesor sveučilišta Tufts Bruce Hitchner i drugi.

Inicijatori pisma su Edward Joseph, sa sveučilišta John Hopkins u Washingtonu, bivši dužnosnik UNPROFOR-a, UNMIK-a, IFOR-a, OESS-a i Međunarodne krizne skupine (ICG), te Jacques Klein.

'Pismo je bila naša osobna reakcija. Smatrali smo da je ta odluka jako problematična', kazao je Joseph na pitanje je li ga ogorčenje s presudom u Hrvatskoj potaknulo na pismo Nicolasu Michelu.

Na pitanje očekuje li da će žalbena presuda 'vukovarskoj trojci' biti bitno izmijenjena u odnosu na prvostupanjsku, Jospeh je kazao kako to ne zna, ali kako su u pismu izrazili nadu da će do izmjena doći.

'Vukovar je presedan, prvo masovno ubojstvo. To je bio
prvi korak na putu koji je završio u Srebrenici... Vukovar je tragedija za Hrvate, kao što je Srebrenica tragedija za
Bošnjake', naglasio je Joseph, dodajući kako to u Haagu očigledno nikada nisu shvatili.

Ed Joseph je bio časnik za civilne poslove UNPROFOR-a u Hrvatskoj od rujna 1992. do kraja rata, angažiran u Kninu, Zadru, Zagrebu i drugdje. U BiH je bio u Sarajevu, Mostaru, Bihaću te u Žepi, u srpnju 1995., kada su Srbi izvršili genocid u obližnjoj Srebrenici.