Slika nije dostupna
Slika nije dostupna

Vijeće za ratne zločine Višeg suda u Beogradu je za ratni zločin protiv ratnih zarobljenika u Medku 1991. godine., osudilo trojicu srbijanskih državljana na zatvorske kazne od dvije i tri godine, dok je za četvrtog optuženog izrečena oslobađajuća presuda.


Na trogodišnje zatvorske kazne osuđeni su Milorad Lazić (45) i Nikola Konjević (56), Mirko Marunić (42) osuđen je na dvije godine zatvora, dok je Perica Đaković (42) oslobođen optužbi jer, kako je objašnjeno, u postupku nije dokazano da je kriv za djelo za koje se tereti.

Obrazlažući presudu, predsjedateljica sudskog vijeća Vinka Beraha-Nikičević navela je kako su Lazić, Marunić i Konjević krivi jer su kao pripadnici ondašnje Teritorijalne obrane nečovječno postupali prema zarobljenom Mirku Meduniću, tukli ga rukama, nogama i drvenim palicama, te rezali nožem po tijelu, nanoseći mu tako velike patnje.

Time su oni, kako je rekla, nečovječno postupajući prema Meduniću, ondašnjem pripadniku MUP-a Republike Hrvatske, koji je prije predao oružje, počinili ratni zločin protiv ratnog zarobljenika. Predsjedateljica sudskog vijeća navela je da se u određivanju kazne išlo ispod minimalne zakonom predviđene kazne, koja iznosi pet godina, zbog posebnih olakšavajućih okolnosti da osuđenici nisu ranije osuđivani te da su obiteljski ljudi teških materijalnih okolnosti.

Po riječima sutkinje, kao otežavajuća okolnost uzeta je u obzir težinu kaznenog djela i bezobzirnost prema oštećenom. Zamjenik tužitelja za ratne zločine Bruno Vekarić najavio je da će žalba svakako biti podnesena na oslobađajuću presudu za Đakovića, a najvjerojatnije i na ostale presude. Komentirajući sudski postupak Vekarić je kazao kako suđenje predstavlja nastavak dobre suradnje s Državnim odvjetništvom Republike Hrvatske, koje je srbijanskom tužiteljstvu ustupilo dokaze u ovom predmetu.

Protiv Nikole Vujnovića (40), prvobitno također optuženog u ovom predmetu, tužitelj je 2. lipnja 2010. odustao od kaznenog gonjenja uz obrazloženje da je uloga Vujnovića u izvršenju kaznenog djela bila neznatna, s obzirom da nije tukao oštećenog, te da je bio nazočan samo kratko vrijeme tijekom izvršenja kaznenog djela.

Suđenje u predmetu ‘Medak’, započeto 24. studenog 2009., počelo je iznova 11. veljače 2010. jer se promijenio sastav tročlanoga sudskog vijeća koje vodi postupak, zbog reizbora sudaca u sklopu reforme srbijanskog pravosuđa. Tijekom sudskog postupka saslušano je 14 svjedoka.

Optužnicu u predmetu ‘Medak’ srbijansko državno odvjetništvo za ratne zločine podiglo je 6. listopada 2009. Protiv okrivljenika se na županijskome sudu u Gospiću vodio kazneni postupak u odsutnosti te im je 1996. izrečena pravomoćna presuda.

Lazić, Đaković i Konjević osuđeni su tada na zatvorske kazne po osam godina, a Vujnović i Marunić osuđeni na kazne po šest godina. Srbijanskome državnom odvjetništvu za ratne zločine ‘slučaj Medak’ ustupilo je hrvatsko državno odvjetništvo na temelju sporazuma o suradnji u progonu počinitelja kaznenih djela ratnih zločina iz 2006. (Hina)