Osuđeni ratni zločinac Ratko Mladić rođen je u Božanovići kod Kalinovika, 12. ožujka 1942.
Bio je zapovjednik jugoslavenskih snaga u Hrvatskoj, a poslije srpskih snaga u Bosni i Hercegovini od 1992. do 1995. godine. Županijski sud u Zadru zbog ratnih zločina u odsutnosti ga je osudio na 20 godina zatvora. Dana 26. svibnja 2011. uhićen je u Lazarevu kod Zrenjanina.
Međunarodni sud za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije prvostupanjskom je presudom 22. studenoga 2017. Mladića osudio na kaznu doživotnoga zatvora, za zločine genocida, zločine protiv čovječnosti i za ratne zločine koje je počinio kao najviše rangirani general u Vojsci Republike Srpske i u svrhu stvaranja Republike Srpske.
Presudom je utvrđeno kako je on te zločine počinio sudjelujući u četiri udružena zločinačka pothvata. Prvi je uključivao plan čiji je cilj bio da se bosanski muslimani i bosanski Hrvati trajno uklone s područja u BiH na koja su bosanski Srbi polagali pravo.
Drugi udruženi zločinački pothvat imao je za cilj širenje terora među civilnim stanovništvom snajperskom kampanjom i granatiranjem kao što je to bilo u slučaju opsade Sarajeva.
Cilj trećeg zločinačkog pothvata bilo je eliminiranje bosanskih muslimana iz Srebrenice, dok je četvrti imao za cilj da se pripadnici mirovnih snaga Ujedinjenih naroda uzmu za taoce kako bi se spriječilo da NATO izvede zračne napade na vojne ciljeve bosanskih Srba.
Vojska i policija bosanskih Srba u genocidu u Srebrenici 1995. ubile su oko 8000 muslimanskih muškaraca i mladića.
U jednom trenutku tijekom izricanja presude Ratko Mladić je ustao i vikao "Laž, laž" te psovao zbog čega je glavni sudac Orie zamolio stražare da ga izvedu iz sudnice. Ostatak presude proveo je u zasebnoj prostoriji, gdje je preko zaslona pratio čitanje zaključaka.
Konačnom presudom u Haagu 8. lipnja 2021. potvrđena mu je prvostupanjska presuda, tj. kazna doživotnog zatvora.
1991. poslan u Knin
Mladić je u Beogradu završio Vojnu akademiju JNA i Komandno-štabnu akademiju.
U lipnju 1991. je poslan u Knin, glavni grad i središte tzv. RSK, kao zapovjednik 9. korpusa JNA, sa zadaćom da organizira pobunjene srpske snage u Hrvatskoj. 1992. Mladić je postavljen na dužnost zapovjednika Vrhovnog štaba VRS-a, te dvije godine kasnije unaprijeđen u general pukovnika.
24. srpnja 1995. optužen je od Međunarodnog suda za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije (ICTY) za genocid u Srebrenici, zločine protiv čovječnosti i brojne ratne zločine, uključujući i zločine vezane za teroriziranje Sarajlija snajperima.
U studenom 1995., optužnica je proširena i na genocid, zločine protiv čovječnosti i ratne zločine tijekom napada na UN-ovu zaštićenu zonu u Srebrenici u srpnju 1995.
Na čelu glavnog stožera vojske bosanskih Srba bio je od njezina utemeljenja 12. svibnja 1992. pa do 8. studenoga 1996. Nakon što je smijenjen s te dužnosti pod pritiskom međunarodne zajednice, skrivao se u vojnim objektima u BiH, a potom i u Srbiji gdje je godinama uživao zaštitu dok su na vlasti bili Slobodan Milošević i Vojislav Koštunica.
Nije pokazao kajanje
Nijednog trenutka tijekom suđenja Mladić nije pokazao kajanje zbog počinjenih zločina, a suce je opetovano vrijeđao i optuživao za pristranost.
Ratnog krvnika mnogi bosanski Srbi i dalje smatraju herojem tvrdeći da takav vojnik nije bio sposoban narediti ubojstva ljudi, osobito ne civila.
Bošnjaci koji su preživjeli ratne strahote takvo kontinuirano poricanje ratnih zločina i uzdizanje ljudi poput Mladića vide kao glavnu prepreku u postizanju mira u zemlji koja je još uvijek etnički duboko podijeljena.
Milorad Dodik, na primjer, rekao je da nijedna presuda ne može Mladiću oduzeti status junaka. S tim stavom slažu se mnogi bosanski Srbi.
U ratu u Bosni i Hercegovini između Hrvata, Bošnjaka i Srba poginulo je gotovo 100.000 ljudi, od kojih je većina pripadala muslimanskoj zajednici. Bošnjaci već godinama vode kampanju protiv negiranja genocida i ratnih zločina.
Arogantan na sudu kao i tijekom rata
Prvostupanjska presuda Haškog tribunala detaljno je iznijela zastrašujuće detalje o ubojstvima, premlaćivanjima, silovanjima i drugim zločinima. Mladić je dio njih osobno naredio ili im svjedočio.
Tijekom suđenja nije pokazao kajanje, već naprotiv. Unatoč tome što je bio vidno slabiji i povremeno nije bio u potpunosti koherentan, nastojao je biti jednako arogantan kao i za rata u BiH od 1992. do 1995.
"Želim da moji neprijatelji, a ima ih mnogo, crknu jer sam ja još uvijek živ", rekao je Mladić na početku haškog suđenja.
Uživao u demonstraciji moći
Mladić je za vrijeme rata u BiH uživao u pokazivanju svoje moći pred kamerama, bilo dizanjem utega ili razmetanjem pred prestravljenim bošnjačkim zatvorenicima, netom prije nego što će ih njegovi vojnici ubiti.
"Dobra večer, ja sam general Mladić", snimljen je kako govori prestravljenim ženama i djeci koja su sjedila u autobusu i čekala progon iz njihovih domova u Srebrenici u srpnju 1995.
Čak i dok im se obraćao, njegovi vojnici su izdvajali muškarce i pripremali ih za pogubljenje. Najmlađi ubijeni imao je 14 godina.
Klao svinju uoči pregovora
Američki diplomat Christopher Hill opisao je Mladića kao brutalnog, arogantnog i taštog. Hill je prepričao kako je, tijekom pregovora koje je sazvao 1995., bivši general zaklao svinju kako bi pokazao svoju brutalnost.
Krajem rata, kada je već bio pod optužbom Haškog tribunala, ali i pod zaštitom Slobodana Miloševića u Beogradu, nije se promijenio.
Nakon pada Miloševića 2000. i rastućeg pritiska Zapada da Srbija preda optuženike ICTY-u, uključujući Mladića, povukao se iz javnosti i skrivao do uhićenja.
Ratni zločini u agresiji protiv Hrvatske
Po Mladićevim zapovjedništvom u rujnu 1991. 50 tenkova napalo je grad na Šibenik. Uništeno je Kijevo, Vrlika, zaleđe Šibenika i Zadra. Zapovijedao je topničkim napadima na gradove Šibenik, Zadar i Sinj.
Dok je bio bjegunac pred pravdom Međunarodnog kaznenog suda, pretpostavljalo se da se skriva ili u Srbiji ili Republici Srpskoj u BiH. Navodno je kroz godine bio viđen na više lokacija, no uhićen je tek u svibnju 2011. godine kao Milorad Komadić.
