Liječnik koji je među prvima stigao u beogradsku školu nakon masakra: "Užas koji ne možete zamisliti... Zvala me prijateljica i pitala za kćer. Lagao sam"

Liječnik u hitnoj pomoći Aleksandar Stijačić među prvima je stigao na mjesto masakra u beogradskoj Osnovnoj školi Vladislav Ribnikar te je opisao stravu i bespomoćnost koju su osjetili liječnici i policajci koji su u školi zatekli tijela osmero ubijene djece i zaštitara.

"U školi prvo leži muškarac, stariji. To je bio čuvar koji je poginuo. S desne strane je onaj stol gdje su dvije dežurne učenice. Jedna je na stolu, druga je dolje na podu. Lijevo, pored klavira, još je jedna djevojčica. Mrtvi su sigurno jer vidite i znate i imate iskustva i jasno vam je da su oni mrtvi", ispričao je za Blic.

Sljedeći užas "koji ne može izrežirati ni da najbolji scenograf američkih filmova napravi horor", bio je ulazak u, kako je rekao, "mrtvi razred".

"Otvarate vrata i unutra je brdo tijela djevojčica i dječaka koji leže ubijeni. Užas jedan koji ne možete zamisliti. Ne znate tko je to napravio, ni što se uopće događa. Ne znate koliko ste sigurni. Možda će vas netko ubiti jer smo mi tu došli tog trenutka kad je patrola policije došla. Sve je i dalje bilo otvoreno, to nije zagrađeno. I sad, ono što je strašno teško: utvrditi tko je živ, a tko nije", opisao je užas u školi.

Pročitajte i ovo Bez imalo kajanja "Žao mi je što nisam ubio sve s popisa. Uživao sam dok sam slušao krikove": Iskaz dječaka koji je izvršio masakr ledi krv u žilama

Pročitajte i ovo Srećom ostala živa Ispovijest majke učenice iz beogradske škole: "Bila je u platonskoj vezi s ubojicom. Živa je jer me nije poslušala"

Koliko je prizor u razredu bio potresan, svjedoče njegove riječi da se nada da to nitko nije snimio i da to nikad nitko neće vidjeti.

"To što sam ja vidio i moje kolege... Neki su ostali blijedi. Obavili su posao i nakon toga su sjedili i gledali u bijelo. Poslije 30 godina rada to da vidite, to nije normalno", rekao je.

Objasnio je da je jako teško prihvatiti da je to napravilo dijete.

"I Ministarstvo zdravlja i ministrica su nas pohvalili. Jesmo, napravili smo, ali devet ljudi je mrtvo na licu mjesta", istaknuo je.

Zatim je, dodao je, stigla i najveća tragedija koju je doživio.

"Jedna moja prijateljica koju znam odlično nazvala me i rekla da joj pomognem jer nije mogla naći kćer koja je bila dežurni učenik. Ja shvaćam da je to dijete mrtvo, da leži ubijeno. I što da odgovorite tada na to pitanje? Ništa, slagao sam, nisam joj smio reći. Što da joj kažem? Da, da, eno, mrtva je, unutra, na pet metara iza nas, tamo iza ugla", ispričao je.