Ljudi koji prenose teorije zavjere često nemaju mogućnost dokazati iste na bilo koji način, no s vremenom neke tajne izrone na medijsko vidjelo, vladini dokumenti gube oznaku tajnosti, a onda stvari više nisu toliko smiješne. Business Insider napravio je kompilaciju zavjera vlade SAD-a koje su se doista i dogodile - dokumentirano.
Pročitajte i ovo
1. Trovanje američkih građana tijekom prohibicije
U siječnju 1920. godine na snagu je stupio 18. amandman američkog ustava, kojim se zabranila proizvodnja, prodaja i transport alkoholnih pića. No, unatoč nastojanjima američke vlade tada, konzumacija alkohola je skočila "u nebo".
Kako bi držali korak s žeđi Amerikanaca za alkoholom, proizvođači ne samo da su pravili svoju verziju žestokih pića, već su krali i industrijsku verziju alkohola, koja je učinjena nepitkom dodavanjem metilnog alkohola (uglavnom). Kemičari bi takav industrijski alkohol vraćali u prirodno stanje i učinili ga ponovno sigurnim za konzumaciju, prema knjizi "The Poisoner's Handbook: Murder and the Birth of Forensic Medicine in Jazz Age New York", autorice Deborah Blum.
Do sredine 1927. godine američka vlada u industrijski je alkohol dodavala kudikamo smrtonosnije kemikalije, poput kerozina, klora i acetona, koje su činile alkohol težim za vraćanje u izvorno stanje. Dodatkom još 10 posto metilnog alkohola stvar je postala još i gora.
Samo u New Yorku od otrovnog alkohola je umrlo 400 osoba, dok je iduće godine od istog trovanja umrlo čak 700 građana. Charles Norris, šef medicinskih istraživanja pokušao je objaviti te podatke u javnost.
2. Američka služba za javno zdravstvo lagala je o liječenju afroameričkih muškaraca zaraženih sifilisom više od 40 godina
Godine 1932. američka Služba za javno zdravstvo surađivala je s Institutom Tuskegee kako bi napravili bilješke povijesti zaraze sifilisom kod afroameričkih muškaraca, a sve da bi istražili mogući program liječenja.
U studiju je inicijalno bilo uključeno 600 afroamerikanaca, 399 zaraženih sifilisom te 201 zdrav. Dok im je bilo obećano kako će dobiti liječenje bolesti, istraživački tim to nikad nije proveo. Čak kad je i penicilin postao najbolji lijek za sifilis, istraživački tim je tu činjenicu prešutio sudionicima studije.
Eksperiment je bio predviđen na šest mjeseci, no potrajao je punih 40 godina. Konačno, 1972. godine agencija Associated press objavila je članak o tome, na što je javnost reagirala sa zgražanjem te je pokrenuta istraga. Eksperiment je gotovo trenutno prekinut, nakon što ga je savjetodavni panel američke vlade proglasio "etički neodgovornim".
Godine 1974. došlo je do sudske nagodbe između sudionika studije s američkom vladom u visini od 10 milijuna dolara te doživotnog zdravstvenog osiguranja za sve sudionike te studije. Posljednji sudionik te studije umro je 2004. godine.
3. Više od 100 milijuna Amerikanaca primilo je polio injekciju zaraženu virusom koji može urokovati rak
Opasan simijski virus 40 (SV 40), nekako se pojavio u injekcijama polija između 1954. i 1961. godine, prema podacima koje je prenio američki žurnal o raku. Istraživači procjenjuju kako je 98 milijuna Amerikanaca te još više ljudi u svijetu primilo tako zaražene injekcije.
Nakon desetogodišnje istrage, predsjednica Nacionalnog informacijskog centra za injekcije, Barbara Fisher, svjedočila je 2003. godine pred pred američkim Kongresom kako je tvorac cjepiva, Jonas Salk, koristio za cjepivo stanice rezuz majmuna koji su bili zaraženi virusom SV 40.
Iako je američka vlada zamijenila injekcije, liječnici su ih nastavili koristiti sve do 1963. godine.
4. Dijelovi incidenta u zaljevu Tonkin, koji su bili povod za američku intervenciju u Vijetnamu, NIKAD se nisu dogodili
Dakle, službena tadašnja verzija događaja prema Pentagonu bila je da je američki ratni Brod USS Maddox izbjegao napad torpedom te napao tri vijetnamska vojna čamca 2. i 4. kolovoza 1964. godine. To je bilo dovoljno da Kongres donese rezoluciju kojom se tadašnjem američkom predsjedniku Lyndonu Johnsonu omogućilo da intervenira u Vijetnamu.
Priče o takozvanoj "false flag" operaciji u zaljevu Tonkin počele su gotovo istovremeno kad i sam incident, a posebice nakon što je američka vlada priznala da je drugi incident možda uzrokovan krivim čitanjem radara.
Godine 2005. istina je izašla na vidjelo, nakon što su deklasificirani dokumenti NSA, u kojima je jasno priznato da se drugi incident u zaljevu Tonkin nikad nije dogodio.
5. Američki vojni vrh planirao je terorističke napade po američkom tlu kako bi dobili podršku za rat protiv Kube
Operacija Northwoods naziv je tajnog plana američkog vojnog stožera, koji je bio osmišljen kako bi se dobila potpora za napad na Kubu, s ciljem svrgavanja Fidela Castra.
Dokumenti s kojih je skinuta oznaka tajnosti pokazali su kako se razmišljalo o upriličenju pogreba za "lažne žrtve", "pokretanje brojnih glasina" te potapanje američkog ratnog broda u zaljevu Guantanamo za koji bi se okrivila Kuba. Išlo se do te mjere da se na bilo koji način eventualna smrt američkog testnog pilota i astronauta Johna Glenna, ako mu eksplodira raketa, prišije komunističkoj Kubi.
Planove vojonog stožera odbio je bivši američki predsjednik John F. Kennedy, a general Lyman L. Lemnitzer je smijenjen.
6. Američka vlada testirala je LSD na američkim i kanadskim građanima bez njihova znanja
Mnogi su već sigurno čuli za zloglasni istraživački program američke vlade nad ljudima, kodnog imena MKUltra, kojeg je provodio znanstveni odsjek CIA-e. Ta je agencija platila zatvorima, bolnicama i drugim institucijama da drže jezik za zubima oko tog istraživanja. Ovisnicima o heroinu nudili su besplatno i heroin, prema dokumentima zajedničkog saslušanja podsavjeta Kongresa, na kojem je govorio i bivši američki predsjednik John F. Kennedy.
Najmanje jedan sudionik je umro, nakon što je nesvjesno u tijelo unio LSD. Frank Olsen počinio je, navodno, samoubojstvo.
Godine 1973. tadašnji šef CIA-e Richard Helms, naredio je uništenje svih dokumenata povezanih s programom MKUltra. Na saslušanju pred Kongresom Helms je iskusio neobjašnjiv gubitak pamćenja oko detalja tog programa.
Čitav taj debakl bio je inspiracija za bestseller knjigu istraživačkog novinara Jona Ronsona, "Muškarci koji gledaju u koze", prema kojoj je snimljen i istoimeni film s Georgeom Clooneyjem u glavnoj ulozi.
7. Godine 1974. CIA je potajno na površinu mora izvukla potopljenu sovjetsku podmornicu s nuklearna balistička projektila
"Projekt Azorian" bio je tajna operacija CIA-e s ciljem podizanja ruske podmornice s dna Tihog oceana, kako bi se iz nje izvukle tri nuklearne bojeve glave, svaka s bojevom glavom od jedne megatone.
Uz odobrenje predsjednika Nixona, već spomenuti šef CIA-e, Helms, sve je planove strpao u tajni dosje imena "Jennifer", kojem su pristup imali samo odabrani vladini dužnosnici.
NSA je kasnije objavila članak iz žurnala Studies in Intelligence, unutar same CIA-e, otkrivši kako je ta organizacija uspjela u izvlačenju podmornice K-129 s morskog dna. CIA je kasnije redaktirala tekst u dokumentima tako da uspjeh njihove operacije nije do kraja razjašnjen, ali brod koji je izvlačio podmornicu, Glomar Explorer, dovukao je tad nekakav teret do Havaja na istovar.
8. Američka vlada prodavala je oružje Iranu, kršeći embargo te novac iskoristila za potporu nikaragvanskim militantima
Godine 1985. dužnosnici administracije Ronalda Reaganaprovodili su prodaju naoružanja Iranu, koji je tad bio pod embargom. Ključan igrač u čitavoj priči bio je član vijeća za nacionalnu sigurnost, Oliver North, koji je te prihode koristio za plaćanje antikomunističkih pobunjenika Contrasa u Nikaragvi.
Sve je počelo sa sedam talaca koje je zarobila skupina u Libanonu i koja je imala poveznice s Iranom. U kompleksnoj razmjeni u koju je bio umješan i Izrael, SAd su namjeravale prodati oružje Iranu u zamjenu za aoce. Situacija je brzo pošla po zlu, iako su Libanonci pustili sve osim dva taoca.
Iduće godine jedan Iranac o svemu je obavijestio medije, a Reaganova administracija porekla je svaku povezanost s događajem. Uslijedio je 41 dan saslušanja u Kongresu oko tog skandala, no Reaganova uloga u svemu i dan danas ostaje nerazjašnjena.
Prodaja oružja Iranu nikad nije okarakterizirana kriminalnim djelom, no neki dužnosnici su zaradili tužbe zbog podupiranja Contrasa u Nikaragvi. Neki dokumenti, međutim, i dalje su ostali tajni.
9. Kako je počeo rat u Perzijskom zaljevu
Godine 1990. 15-godišnja djevojčica iz Kuvajta, identificirana samo kao Nayirah, svjedočila je pred američkim Kongresom kako je gledala iračke vojnike dok su vadili novorođenu djecu iz inkubatora u bolnici i bacali ih na tlo da umru.
Istraga provedena kasnije pokazala je kako je velika PR agencija Hill&Knowlton pripremila njezino svjedočenje za klijenta iz Kuvajta. Nadalje, Nayirah je, ni manje ni više, bila zapravo kći veleposlanika Kuvajta u SAD-u, otkrio je New York Times.
Zanimljiva je i činjenica da je Tom Lanos, zastupnik u Kongresu iz kalifornije, koji je sudjelovao u formiranju odbora za saslušanje Nayirah, iznajmljivao prostor u spomenutoj PR ageniciji po nižoj renti.
Amnesty International isprva je u potpunosti podržavao svjedočenje djevojčice, no nakon ponovljene istrage promijenili su mišljenje, ali nisu dovodili u pitanje istinitost svjedočenja, već su smatrali da je pristrana.
Iako bi američki Kongres vjerojatno odobrio napad na Irak 1990. godine i bez njezinog svjedočenja, Nayriah je uvelike ubrzala taj proces.
DNEVNIK.hr pratite putem iPhone/iPad | Android | Twitter | Facebook
