Američki potpredsjednik J. D. Vance u nedjelju ujutro rekao je da su američki zračni napadi na Iran "znatno unazadili njihov nuklearni program". Prije toga i predsjednik Donald Trump izjavio je da je operacija u subotu potpuno uništila ključna nuklearna postrojenja u zemlji.
No, te izjave Vancea i Trumpa previše su samouvjerene, smatra James M. Acton, potpredsjednik Programa nuklearne politike u Carnegie Endowment for International Peace – neovisnom think tanku za međunarodna pitanja sa sjedištem u Washingtonu. U tekstu za Politico Acton tvrdi da, zapravo, Iran vjerojatno može brzo obnoviti svoj program – možda za godinu ili nešto više. Štoviše, nakon američkih napada, sada postoji i stvarna opasnost da će Teheran donijeti odluku da ide dalje od obogaćivanja i gomilanja uranija te da zapravo izradi bombu.
Načelnik Združenog stožera, general Dan Caine, izjavio je da su sva tri mjesta koja su ciljale Sjedinjene Države, uključujući iranski podzemni pogon za obogaćivanje uranija u Fordowu, pretrpjela "iznimno tešku štetu i uništena" iako je također upozorio da će konačna procjena potrajati. Unatoč tomu, Iran je vjerojatno zadržao visokoobogaćeni uranij, komponente centrifuga i znanja – trijadu koja će mu omogućiti brzu obnovu programa.
Prvo, nije jasno koliko je uranija, koji je pogodan za proizvodnju oružja ili gotovo u stanju koje je pogodno za proizvodnju oružja, uopće uništeno u tim napadima. Prema Međunarodnoj agenciji za atomsku energiju, Iran je do 17. svibnja akumulirao oko 900 funti uranija obogaćenog na 60 posto – to je dovoljno za nekoliko komada nuklearnog oružja nakon daljnjeg obogaćivanja. Glavni direktor organizacije Rafael Grossi javno je rekao da je Iran, prije početka neprijateljstava, vjerojatno premjestio dio ili sav taj materijal iz skladišta u kojem je bio pod nadzorom IAEA-e. Doista, Vance je satima ranije nagovijestio da je materijal još uvijek u iranskim rukama.
Iran ima dobre šanse da taj visokoobogaćeni uranij sačuva na sigurnom i u tajnosti. Takav se materijal obično skladišti u malim cilindrima otprilike iste veličine i oblika kao i boce za ronjenje. Praćenje tih materijala bit će iznimno teško – čak i za Sjedinjene Države i Izrael, unatoč njihovim izvrsnim obavještajnim sposobnostima.
Oprema za daljnje obogaćivanje tog materijala vjerojatno je još uvijek na raspolaganju Iranu. Čak i ako je Izrael uništio sva svoja postrojenja za proizvodnju centrifuga (a to je daleko od sigurnog), Iran ima velike zalihe komponenti centrifuga. IAEA je izgubila mogućnost praćenja tih komponenti kada se Zajednički sveobuhvatni akcijski plan – poznat i kao Iranski nuklearni sporazum – raspao nakon povlačenja Sjedinjenih Država 2018. godine. Poput samog visokoobogaćenog uranija, komponente centrifuga su male, lako se premještaju i teško ih je otkriti.
Štoviše, s obzirom na to da je Iran evakuirao ključna postrojenja prije američkih napada, većina iranskog kadra vještih znanstvenika i tehničara vjerojatno je preživjela. Počevši s uranijem obogaćenim na 60 posto i samo 100 ili 200 operativnih centrifuga, vjerojatno bi mogli proizvesti dovoljno uranija za bombu u samo nekoliko tjedana.
Potreban objekt bio bi puno manji od Fordowa (koji je bio projektiran za nekoliko tisuća centrifuga), a kamoli Natanza (projektiranog za desetke tisuća). Mogao bi biti skriven na vidiku u malom industrijskom objektu izgrađenom za neku drugu svrhu ili zakopan unutar više planine od one u kojoj se nalazio Fordow. Iran možda neće odmah započeti izgradnju takvog objekta jer će mu fokus vjerojatno biti što veća sigurnost materijala, opreme i osoblja. Međutim, nakon što da zeleno svjetlo, iranski tehničari vjerojatno bi mogli pustiti u rad objekt te veličine u roku od godinu dana – vrlo vjerojatno i brže s obzirom na brzinu kojom su nedavno uspjeli pustiti u rad centrifuge.
Da stvar bude gora, američki i izraelski napadi možda su povećali iransku odlučnost za širenje nuklearnog oružja. Čini se da je Iran više od 20 godina želio sposobnost da u kratkom roku nabavi nuklearno oružje, ali ne i samo oružje. Međutim, prije američkog napada obavještajna zajednica navodno je procijenila da bi napad na Fordow vjerojatno naveo Teheran da donese političku odluku o izgradnji bombe.
Ako Teheran donese tu odluku, morat će "naoružati" svoj visokoobogaćeni uranij – pretvoriti ga u funkcionalnu, isporučivu bombu.
Procjena da bi, čak i nakon američkih zračnih napada, Iran mogao biti u stanju proizvesti nuklearno oružje unutar godine dana od odluke o početku, samo je procjena. Postoji mnogo neizvjesnosti. Ali to je srednja procjena, ni najbolji ni najgori slučaj.
Najgori slučaj je da Iran već ima tajni operativni pogon za obogaćivanje uranija, gotovo zreo dizajn nuklearnog oružja i može ga proizvesti za nekoliko mjeseci.
Najbolji slučaj, koji je daleko od najvjerojatnijeg, jest da daljnja vojna akcija uništi iranske zalihe visokoobogaćenog uranija i komponenti centrifuga. Međutim, čak ni taj ishod nije dobar. Budući da Iran zadržava znanje i stručnost, vjerojatno bi mogao obnoviti cijeli svoj nuklearni program za nekoliko godina.
"Želim biti u krivu. Nadam se da će Iran sada prihvatiti sveobuhvatan, provjerljiv i trajni sporazum o denuklearizaciji. Još bolje, nadam se da će trenutačni režim biti zamijenjen liberalnom, transparentnom, zapadno orijentiranom demokracijom čija su obećanja o neširenju nuklearnog oružja jednako vjerodostojna kao i novozelandska. Pa ipak, ovi ishodi čine se vrlo malo vjerojatnima. Iran je, previše samouvjereno, izjavio da će smanjiti suradnju s IAEA-om, pa čak i prijetio Grossiju. Štoviše, čak i ako se trenutačni režim sruši, vjerojatno će ga zamijeniti onaj koji je slično, ako ne i više, štetan za zapadne interese. Proglašenje pobjede predsjednika Trumpa riskira da postane trenutak 'izvršene misije'", zaključio je James Acton.
-
istraga u QueenslanduZdravko je pronađen mrtav ispred luksuzne vile uz plažu: Imao je više ubodnih rana
-
počinje isplataDobra vijest za više od 18 tisuća ljudi: Objavljeno kad novac sjeda na račune
-
nevjerojatna pričaVIDEO Nina Kutina s dvije malene kćeri pronađena u spilji u šumi: "Zmije su naši prijatelji"
