Viktorija Ćurić, predstavnica suvlasnika u Jurišićevoj ulici je zajedno sa svojim suprugom od 2.4.2020 god., znala da, kako kaže, zakon koji je Vlada prezentirala, ne može odstupati od tehničkih smjernica gradnje. No, u obećanja i zakon ipak nisu vjerovali pa su sami krenuli u projekt Jurišićeva 8.
''Zadnjih sedamnaest godina smo izgradili dosta zgrada, i na istima vršili svakodnevni nadzor. Svaka zgrada pa tako i Jurišićeva 8 , takoder je imala plaćeni nadzor koji je dolazio određene dane. Ali suprug Luka i ja smo oko 600 dana bili tamo. Nekad rad i po 16 sati, i subote i nedjelje. Borba i plivanje protiv struje, protiv birokracije, koordiniranje svih radova, sastanci, uvjeravanja. Žrtva i rad kao životinje. Druga riječ ne postoji za ovaj Kafkin proces, gordijske čvorove, i mnoga ispiranja mozga'', prisjeća se Ćurić u svojoj objavi.
Prvo su pronašli izvođača. ''Suprug Luka i ja znamo svaki šaraf na ovoj zgradi, znamo svaki zarez. Uz veliko iskustvo imali smo i uz sebe tim i ekipu s kojom radimo godinama. Imali smo i dobrog izvođača, arhitekticu, i dodatnu struku i ekipu (arhitekata, statičara... Oko 28-30 ljudi je cirkuliralo Jurišićevom'', kazala je Ćurić.
Sve što su napravili su uradili bez ikakve naknade. ''Ako se misli da je kraj dignuti kredit i naći izvođača i imati projekte, e to je za mene i supruga tek početak. Nažalost, bez svakodnevne intervencije, nadzora, pomoći, ideja, realizacija, materijala, nema vrhunske izvedbe jer znamo kako to kod nas ide'', istaknula je.
Zgradi su uštedili milijun i pol kuna. ''Imali smo jednu grupu suvlasnika koji su nam bili vjetar u leđa i financijski uskakali da se ovaj projekt izvede do kraja kako treba, jer bilo je troškova i izvan kredita. Nisu svi suvlasnici bili složni, sve se moralo izvest i na teži način, nismo odustajali ni suprug ni ja. Otrpili smo mnoštvo pregovora. Da se složi 90 posto suvlasnika i čak da svi skupa sjednemo i bodrimo se, je isto ogroman uspjeh. To je Kafkin proces. Nije to teklo glatko'', priznaje Ćurić u objavi.
Sve su morali prezentirati i arhitektici i zavodu za Zaštitu spomenika. ''Znamo da Gradski zavod za zaštitu spomenika kulture i prirode, još prije šest mjeseci i prije, nije dao da se vrše takve izvedbe na uličnoj fasadi. Ali sam rekla da ću to izvesti pa taman u zatvor otišla. Dobila sam i upozorenja da je ulični dio vlasništvo Grada Zagreba', kazala je i pojasnila da su objasnili Zavodu i arhitektici da će skinuti ornamente i ukrase, da će naš restaurator ponovo napraviti i nakon apliciranja konstrukcijskog ojačanja iste vratiti'', pojašnjava.
Na kraju je nadzor iz Zavoda čak i uzeo komad specijalne mreže i istu pokazao uredu za zaštitu spomenika. ''Dobila sam zeleni žig i za to. Samim tim otvoreno je novo poglavlje i prilika i ostalim zgradama da mogu učiniti bar slično, ako ne isto, jer smo mi koristili uistinu skupu priču, za koju smo skupljali još novca izvan kredita'', rekla je Ćurić.
''Obnovljenu zgradu posvećujem mami''
Kazala je da im je čast i radost što se jedna zagrebačka škola obnavlja po tom modelu koji im je prezentiran, kao i jedan dvorac, uz neke zgrade. ''Suprug i ja smo 2019. kupili stan u Jurišićevoj 8 i nismo ni slutili što nas čeka. Stopirali smo svoje poslove, život, mjesecima ostajali i bez ručka, večere, jer upravo je tad trebalo ovo ili ono hitno uraditi.. Ili prženja na suncu ili smrzavanja na skeli... Nekad mozganja i do četiri ujutro kako riješit probleme'', prisjeća se.
''U tu zgradu smo utkali srce, znoj, zdravlje, stavili glavu na panj. Obnovljenu zgradu posvećujem svojoj mami, koja je zadnja dva ljeta čuvala moju djecu po tri mjeseca, da bi muž i ja mogli raditi na Jurišićevoj. Mama je preminula prije dvije mjeseca, i ja sam završila u bolnici, jer ovakav projekt vam uzme dio života'', priznaje Ćurić.
Pročitajte i ovo
Pročitajte i ovo
No, prepreke su, kaže, bile očekivane. ''Isisa vas, iscrpi, i ako idete pošteno i vrijedno očekujte prepreke. Ako plivate protiv struje, a suprug i ja smo plivali, e to je ljudi deveti krug pakla. Pakla od obnove. Mi smo utkani u ovu zgradu doslovce'', napominje.
Cjelo vrijeme obnove, kada su bili na rubu odustajanja, vodila ih je jedna misao.
''Ovo ostaje Zagrebu, ostaje Lijepoj Našoj, ostaje budućim generacijama, pijetet je žrtvama preminulim u potresu. I to je Trg bana, srce srca Zagreba. Želim vam uspjeh i ustrajnost. Ne zaboravite da se isplati izgorjeti i živjeti za svoj grad, časno i dostojanstveno. Imajte vjere, budite ustrajni, jer mi imamo izvrsne i arhitekte, statičare, struku, i izvođače. Trebate ih samo pronaći. Za Zagreb'', zaključila je Ćurić svoje iskustvo.
