Uvjerljivi pobjednik i novi gradonačelnika Zagreba Tomislav Tomašević održao je pobjednički govor vrlo sličan, i sadržajno i izvedbeno, govoru nakon prvog kruga izbora. Korektno i pripremljeno, ali očekivano i predvidljivo. Govor je sažeo sve za što se Tomašević zalagao u kampanji, sve vrijednosti na kojima će temeljiti svoj mandat, sve što će mijenjati i na čemu će raditi. I to je dio koji je korektan.
Međutim, pobjedničkom govoru nedostaje originalnosti, slikovitosti i izražajnosti kojom bi se izbjegao dojam "sve smo to već čuli". Rečenice poput "s ponosom ću povesti grad u bolju budućnost" ili "bit ću gradonačelnik i onih koji mi nisu dali svoj glas", "čeka nas velik posao", "krenimo zajedno u bolju budućnost", uobičajene su fraze koje slušamo u manje originalnim pobjedničkim govorima.
Naravno, u tom retoričkom žanru uobičajeno je zahvaliti onima koji su pomogli, zahvaliti biračima, izraziti sreću i ponos zbog pobjede, prihvatiti odgovornost koja je pred izbornim pobjednikom i dati pogled u budućnost. Dobri od prosječnih pobjedničkih govora razlikuju se u tome koliko su ti osnovni retorički sastojci originalno, figurativno i lijepo izrečeni. Govor Tomislava Tomaševića u tom je smislu bio prosječan. Najbolji dio govora jest onaj u kojem podsjeća na svoju dosljednost i "početak kampanje za Zagreb" koje tada, sa 16 godina, nije bio ni svjestan. Danas, 23 godine kasnije, postaje gradonačelnik Zagreba.
Upravo taj dio daje govoru osobnost, prepoznatljivost. Jer bez toga, govor u kojem se zahvaljuje biračima na potpori i obećava im se bolja budućnost, mogao bi proći kao bilo koji govor bilo kojeg izbornog pobjednika u bilo kojem gradu ili državi.
Političku posebnost i različitost Tomislav Tomašević je dokazao na izborima, a za onu retoričku tek se treba izboriti.
Dostojanstvo u porazu
Miroslav Škoro retorički je pak potpuna suprotnost. Teško se moglo predvidjeti kakvim će tonom i u kojem smjeru ići njegov govor. Tijekom svog političkog djelovanja često je iznenadio ili pretjeranom ozbiljnošću, ili neočekivanim nesnalaženjem u debati, ili pretjeranom žestinom i niskom retorikom. Njegov jučerašnji govor bio je svojevrsna mješavina motivacijskog govora, djelomičnog priznanja poraza i čestitke pobjedniku. Poziv na pljesak i čestitke novoizabranom gradonačelniku znak su kulture i dostojanstva u porazu.
Poruka biračima da se "moraju boriti i kad je izgledno da će izgubiti" dio je motivacije za budućnost, upakirano naravno u relativiziranje poraza, iznošenje broja birača koji su mu dali glas i interpretacija tih rezultata kako bi sve izgledalo kao manji poraz. I ne samo to nego uspoređujući razne vrste izbora u kojima je sudjelovalo, čak je našao i razlog za "pobjedu". I to je očekivano za "gubitničke govore", naći ma kakve argumente da se poraz prikaže kao pobjeda i motivacija za dalje. No ako se u tome pretjera, može ispasti smiješno.
Pročitajte i ovo
Možda će Škoro nakon što, kako je najavio, proanaliziraju kampanju, shvatiti da su rečenice "bio je užitak sudjelovati" i "imamo razloga biti ponosni" ipak malo pretjerane.
