Nedavno nam se jedan naš čitatelj, inače vozač kamiona, požalio da kamionom može putovati cijelom Europom i Hrvatskom, a kad dođe kući, mora biti u samoizolaciji pa ne može ni u trgovinu ni zubaru. Nije bolestan, nema simptome, nije bio u kontaktu sa zaraženim, pa nam je bilo žao čovjeka koji za kruh zarađuje vozeći kamion i dovozi u Hrvatsku važne potrepštine, a boli ga zub.
Pročitajte i ovo
U intervjuu za DNEVNIK.hr, u kojem se prvi čovjek Zavoda za javno zdravstvo Krunoslav Capak valjda sramio reći da je u HDZ-u, pitali smo smije li čitatelj zubaru. ''A ne, samo ako je nešto jako hitno može se organizirati. Nisam sretan da ljudi u samoizolaciji iz bilo kojeg razloga izlaze'', objasnio je tada Capak.
Prije toga ravnateljica Klinike za infektivne bolesti Alemka Markotić mirnim i staloženim, ali ipak oštrim tonom ljude koji su se usudili napustiti svoja četiri zida dok su u samoizolaciji nazivala je bioteroristima. ''To je kao da u trgovačkom centru pucate iz puške, to je terorizam, a ovo je bioterorizam'', rekla je svojedobno za Dnevnik Nove TV.
Naplaćivale se kazne i prijavljivali susjedi
U to doba strogih mjera samoizolacije susjedi su se naoružali dalekozorima i pratili je li tko provirio iz svoga stana. Policija je revno izvještavala o kršenjima te ''jako važne i neophodne mjere'', mediji su još revnije izvještavali o tome koliko se osoba oglušilo na zabranu izlaska. Ljudi u samoizolaciji nisu smjeli izaći po lijek, hitna pomoć nije htjela doći po bolesno dijete jer majka ima tu ''jako važnu i neophodnu mjeru'', prijetilo se prijavama i naplaćivale su se novčane kazne. Javnost je navijala da se još više i jače lupi po džepu te ''koji pucaju iz puške''.
Kako je samo gordo zvučala ta riječ – samoizolacija. To je, znate, ono kad ti umre majka, a ne smiješ na pogreb jer si u samoizolaciji. To je ono kad se bojiš otvoriti prozor. Ono kad ti sin ostavi ručak pred vratima, a ti otvoriš vrata tek kad se spustio tek duboko u prizemlje iako živiš na osmom katu. To je ono kad susjedi pogledavaju prema tvom prozoru jer si u onoj ''jako važnoj i neophodnoj mjeri'', a zaobilaze te u širokom luku (ne dva metra, već što je sigurno, sigurno je – 200 metara) čak i kad ti istekne famoznih 14 dana. Koliko traje inkubacija, jelte.
Na izbore se – može?!?!
E, a onda su se približili izbori. ''Mogu li ljudi u samoizolaciji izaći na izbore?'', pitali su novinari članove Stožera očekujući vjerojatno odgovor koji će zvučiti – ''Hvala vam na tom pitanju, ali naravno da ne može. Ta to je jako važna i neophodna mjera''. Ali ne, odgovor je bio – mogu. ''Stave masku i nema problema'', objasnio je glavni epidemiolog Capak.
Ima valjda s epidemiološkog stajališta nešto u toj nedjelji. Crkve su mogle organizirati mise prije nego što su bila dopuštena druga okupljanja. Na izbore u nedjelju bez problema moći će izaći donedavni bioteroristi. O novom koronavirusu još uvijek ne znamo puno, ali znamo da se nedjeljom ne širi. Ni u crkvama ni na biralištima. Jer virus očito nedjeljom ide u trgovine, pa su zato zatvorene. Logično.
