Dvije su godine prošle od službenog proglašenja pandemije. Nošenje maski, dezinfekcija i COVID potvrde postali su svakodnevica, ali uz oprečna mišljenja što vidimo iz odgovora na anketu koji smo proveli na Trgu bana Josipa Jelačića u Zagrebu.
Što vam se promijenilo u posljednje dvije godine od proglašenja pandemije?
"Sve najgore!", kratak i jasan bio je prvi sugovornik. Druga sugovornica je rekla kako joj se čitav život promijenio te da smo bili zatvoreni skoro dvije godine.
Drukčije misli sugovornica Vesna koja kaže da nije dozvolila da joj se išta promijeni: "Živjela sam normalnim životom. Idem u Lisinski, u kazalište, na gimnastiku." Takvog je mišljenja i mlađa sugovornica Ena koja navodi kako joj je fakultet prešao online, no sada ide na kave kako bi nadoknadila propušteno druženje.
Oprečnog je mišljenja Boro koji kaže: "Sve se promijenilo. Ništa više nije normalno, a ne znam hoće li i biti normalno."
Jednom anketnom ispitaniku korona je bila okidač za selidbu u inozemstvo: "Ništa se nije promijenilo, osim što sam se spasio otišavši u inozemstvo kako bih radio. Nije mi uopće fokus na pandemiji nego na spašavanju i očuvanju vlastite egzistencije."
Pročitajte i ovo
Pročitajte i ovo
Od početne histerije i prekomjernog kupovanja namirnica, pri čemu prednjače brašno i toalet papir, do opće letargije – kratak je opis stanja svijesti.
"Vijesti koje su bile konstantne, intruzivne i plašile ljude više ih nema. Kako nema toliko medijsko eksponiranog problema korone automatski se ljudi osjećaju puno bolje. To je taj psihološki efekt", pojašnjava Boris Blažinić, psiholog i sudski vještak.
Umjetno zaustavljena ekonomija i zaključavanje gospodarstva bili su novi pojmovi s kojima smo se susreli i neko vrijeme, a onda periodično i živjeli.
"Usporavanje ekonomske aktivnosti u 2020. godini kao posljedica pandemije bolesti COVID-19 i suspenzija ekonomske aktivnosti na nekoliko mjeseci djelovala je i pozitivno i negativno. Negativno zbog naglog pada ekonomske aktivnosti, ali radna mjesta nisu bila toliko ugrožena kao u krizi 2009. godine. Vlada je intervenirala i to je bila dobra i pozitivna intervencija te smo zadržali radna mjesta. Pozitivni aspekti te krize su prije svega da smo više počeli razumijevati da se stvari brzo mijenjaju u ekonomskom okruženju, da je potrebno prilagođavati naš ekonomski sustav, ali i samo tržište rada je učinilo svoje", govori Damir Novotny, ekonomski analitičar.
U što spada nagli rast digitalnih tehnologija koji kolokvijalno možemo nazvati odjednom ne treba na noge ići po dodatan dokument već se on može preuzeti na internetu.
"Turistički sektor po prvi je puta razumio da mora svoja ulaganja usmjeriti prema podizanju kvalitete usluga da može primiti one turiste koji prije svega traže visoku razinu usluga – oni koji nisu spremni platiti visoku cijenu za nisku kvalitetu usluga", nadodaje Novotny.
Međutim, upravo je taj sektor poprilično zahvatio COVID. Tako smo 2019. godine imali 20 milijuna turista, u pandemijskoj 2020. sedam milijuna, a prošle ih je godine došlo 12,7 milijuna. Sveobuhvatno promatrajući ugostitelji su bili korona gubitaši.
"Ovo su bile, ja bih rekla, od rada najteže dvije godine za ugostiteljstvo. Uzmemo li u obzir da su caffe barovi najviše nastradali i da su prošle godine imali kumulativni pad od 50 posto to je nešto što se ne može nadoknaditi s dva mjeseca dobrog rada. Mi ne radimo pod normalnim uvjetima, još smo uvijek pod mjerama, ograničenjima, razmacima. Trebat će godine da se vratimo tamo gdje smo bili 2019. Iako to onako lijepo zvuči da smo imali super sezonu nije to baš tako", govori Žakline Troskot, predsjednica Nezavisne udruge ugostitelja.
Dok je jednima bio onemogućen rad drugi su imali i više od uobičajenog posla o čemu svjedoči liječnica koja kaže kako se danas s pacijentima više čuje, no što ih viđa.
"U početku je bilo strašno puno upita. Ljudi su bili prestrašeni i stvarno su zvali i slali mailove samo kad je bila frka i vrlo su bili poslušni, da tako kažem, odnosno vjerovali su nam što govorimo", Vjekoslava Amerl Šakić, liječnica obiteljske medicine.
Mnoge su stvari kaskale za pandemijom, a većina ih se prebacivala se upravo na liječnike obiteljske medicine.
"Tako je bilo s organizacijom cijepljenja. Naravno, bili smo tu da pomognemo, ali da je cijela ta i zainteresiranost za cijepljenje koju smo morali bilježiti i samo cijepljenje na punktovima i u ambulantama da je sve trebalo spasti na nas nije točno. To je trebala odraditi epidemiološka služba koja je baš za to organizirana", sugerira Amerl Šakić.
Pročitajte i ovo
Pročitajte i ovo
Redovi, gužve i nemogućnost dogovora pretraga promijenili su se uslijed COVID-a te liječnica objašnjava kako su se danas stvari puno promijenile:
"Kako je padala zainteresiranost za cijepljenje i kako su koronu počeli shvaćati sve više kao običnu zaraznu bolest, a nisu je se više bojali toliko poraslu su zahtjevi za dermatologe, kirurge i slično. Činjenice da su se nakon korone pretrage jako ubrzale. Dok za vrijeme korone u ove dvije godine su bolnice bile praktički zatvorene i samo se primalo COVID pacijente u zadnje se vrijeme vrlo brzo može dobiti termin za većinu pretraga."
No, kako smo rekli u najpogođenijem sektoru stvari se i dalje nisu normalizirale. Prema dostupnim podacima 1500 ugostiteljskih objekata zatvoreno je.
"Sigurno ova situacija u kojoj trenutno jesmo ne doprinosi tome da možemo razmišljati o oporavku. Sada još uvijek razmišljamo o preživljavanju. Svi smo u velikoj panici što će se dogoditi – energenti idu gore i cijene su nam enormno porasle što se tiče i struje i plina, a naročito sirovina. Još u svemu tome sirovina nema, čeka ih se, sve kasni, sve je otišlo minimalno 30 posto gore. Okolnosti su takve kakve jesu i mislim da uopće nitko ne razmišlja o nekakvom oporavku nego samo da se ovo još više ne pogorša. Nakon dvije godine korone još neka situacija definitivno nam ne treba", kaže Žakline Troskot.
No željeli ili ne situacije se događaju. Kako tijekom korone, događaja u Ukrajini, poskupljenja, neizvjesnosti i pritisaka pronaći mir?
"Živimo u vrijeme općeg nemira. U cijelom svijetu nije samo pitanje ratova već i pitanje velike gospodarske krize kojoj svjedočimo i kao posljedici pandemije. Teško je naći mir izvana i mir bi trebalo naći u sebi na način da bi se ljudi trebali fokusirati na ono što je pod njihovom kontrolom i njihovim utjecajem, a manje na ono što nije, odnosno, što je područje brige", predlaže Boris Blažinić, psiholog i sudski vještak.
Dvije su godine prošle od službenog proglašenja pandemije. Kada bi se trebala izdvojiti samo jedna stvar koja se najviše promijenila bila bi navike.
Emisiju 'Informer' pogledajte besplatno na novatv.hr!
