S dubrovačkim biskupom mons. Matom Uzinićem razgovarali smo o životu tijekom epidemije koronavirusa i nadolazećem slavlju Uskrsa. Biskup je rekao da bi ljudi odvojenost od svojih bližnjih trebali prihvatiti kao žrtvu koju će prinijeti za rješavanje situacije koja nam je pokazala koliko smo zapravo krhki i slabi.


Pred nama je Uskrs, najveći blagdan. Prvi put ljudi neće biti skupa, ne mogu biti na misama. Što im poručiti?

Vezani članci Koronavirus u Njemačkoj Ministri zdravstva njemačkih pokrajina traže nove poteze: "Pandemija nije okončana. Ne smijemo se zavaravati" Valentina Baus Koliko je cjepiva protiv korone moralo biti uništeno zbog isteka roka trajanja? "U nedjelju nijedna osoba nije cijepljena prvom dozom"

Ja bih im poručio da to prihvate kao žrtvu i da je onda prinesu za rješavanje ove situacije. Da, u novijoj povijesti sigurno prvi put, ali možda nas to dovodi do onog prvog puta kada se sve to događalo, kada su svi također bili iza zatvorenih vrata osim Isusa, koji je vođen na razapinjanje i muku, ali on nije ostao u grobu. On je pobijedio grob, pobijedio smrt i to je ono što nas treba tješiti u ovoj situaciji.

Kako se Crkva snašla u ovoj situaciji, koja je poruka Pape vjernicima? Svjedočili sno povijesnoj slici molitve pape Franje na praznom Trgu svetog Petra.

Nije se lako nositi s ovom situacijom. Ovo je sve za nas novost. Donijeli smo neke odluke za koje prije mjesec dana nismo ni mislili da su uopće moguće, ali mislim da smo ipak postali svjesni toga da je puno važnije od živog Krista u euharistiji kojeg ćemo slaviti s narodom sačuvati živog Krista u vjernicima koje bismo da nismo podzeli mjere koje smo poduzeli na taj način ugrozili, a ugrozili bismo i sve druge.

Mislim da odgovorni rade svoj posao dobro, a naše je da im u tome pomognemo. Mi smo svjesni toga da ne možemo zaustaviti ovaj virus, da će se on širiti i nažalost širi se, ali naša je zadaća pomoći odgovornima da ga koliko je moguće usporimo kako bi njegove posljedice za one najugroženije među nama, a to su stariji i bolesni, bile što moguće manje.

Kako će misna slavlja izgledati ove godine?

Veliki tjedan, odnosno vazmeno trodnevlje je stastavljeno i od misnih slavlja i službi, bit će kao što su i mise ovih dana, bez prisutnosti vjernika. No ono što je naša želja, iskrena želja, i na to potičemo, iako imamo izravne prijenose misnih slavlja i imat ćemo izravni prijenos obreda, je da se sve to koliko je moguće prenese unutar obitelji, u obiteljske domove ili kako mi znamo ovih dana to često govoriti, u kućne crkve.

Ovo nam je prilika da ponovno otkrijemo te kućne crkve. Čini mi se da smo ih kroz prošlost poprilično bili zanemarili, Sada je prilika da ih ponovno otkrijemo, zapravo prilika je da sama kućna crkva, obiteljska crkva otkrije sama sebe.

Mnogi ljudi su u ovoj situaciji zbunjeni, postoje i mnoge lažne vijesti, teorije zavjere, neki nisu ozbiljno shvatili situaciju, pa ni neki svećenici. Što biste njima poručili?

Ja bih im poručio da malo pogledaju oko sebe, da vide što se događalo na drugim mjestima i da možda stvar postave malo drukčije nego li je oni postavljaju. Čini mi se da je postavljaju kao: "Mi nismo kukavice, mi se ne bojimo." U redu je, ne trebate se bojati za sebe, ali se trebate bojati za druge da ne biste svojim neodgovornim ponašanjem naštetili drugima.

Cijela ova situacija fizički je udaljila ljude. Neki neće moći zagrliti svoje roditelje, neki unuke, prijatelje. Kako na to gledati sada?

To je tužno i tužno je uvijek kada nismo u mogućnosti biti zajedno s obitelj, ali kao što u euharistiji možemo sudjelovati, to u nama izaziva težnju i želju kakvu nismo mislili da možemo imati u vremenu kada je sve to bilo normalno. Pa neka i to probudi u nama težnju, želju za blizinom. Ja vjerujem da će nam ta težnja i želja pomoći da nadiđemo ovu situaciju.

S jedne strane imamo Europu i zapadni svijet koji se koliko toliko može nositi s izazovima, a neke siromašne zemlje zaboravljene su već desetljećima, imamo nezaštićene, ljude bez domova, izbjeglice, ljude koji nemaju sustav da ih zaštiti. Jesmo li ih opet zaboravili?

Bojim se da jesmo. Nekako to mogu i djelomično razumijeti jer je situacija takva da čovjek koji bi trebao pomoći drugima okrenut je prije svega samom sebi, pokušava pomoći samom sebi. Ovih dana sam negdje pročitao da je netko napisao parafrazirajući početak Ane Karenjine da su sve države sretne na sličan način, a nesretna je svaka na svoj način. Možda se to može primijeniti i na ovo. Svi smo mi slični kad nam ide dobro, a kad smo nesretni svatko gleda samog sebe. Ne bismo smjeli zaboraviti druge, one koji su u potrebi.

Nažalost, ovih dana stižu i strašne vijesti iz Afrike o velikoj gladi. Morali bismo pokušati pronaći puteve i do njih. U međuvremenu se ovdje i kod nas dogodio potres u Zagrebu, inače bismo bili solidarni. Ne znam kako sada tu solidarnost napraviti jer nekako smo svi previše okrenuti sebi. To je normalno u stanju bolesti i potrebe da se čovjek bavi samim sobom, ali ne bismo smjeli ispustiti druge iz svog pogleda i pokušati napraviti ono što možemo. Često kažem ako ne možemo ništa drugo, možemo barem moliti.

Ovo je svakako kriza kakva se ne pamti zdravstveno, ali i gospodarski. Ljudi će se tek suočavati s brojnim izazovima. Što im poručiti i možemo li iz svega izvući neku dobru pouku?

Milsim da da, da nam je ovo pokazalo način na koji smo razmišljali, smjer u kojem smo išli misleći da nam nitko ništa ne može, da nije bio dobar smjer i ovo nam je pokazalo koliko smo zapravo krhki i slabi. Ja se nadam da ćemo naučiti lekciju i da ćemo znati u svom životu postaviti nove vrijednosti drukčije nego smo to činili do jučer.

Dnevnik Nove TV gledajte svakog dana od 19:15, a više o najvažnijim vijestima čitajte na portalu DNEVNIK.hr.

Propustili ste Dnevnik? Pogledajte ga besplatno na novatv.hr

Još brže do svakodnevnih vijesti prilagođenih tebi. PREUZMI novu Još lakše do najnovijih vijesti o poznatima. Preuzmi novu DNEVNIK.hr aplikaciju