Potresni prizori i svjedočanstva pacijenata koji su proživljavali najgore trenutke u životu: ''Kada budem mogla, cijepit ću se, neću više nikoga slušati''

Zvuk respiratora, borba za svaki udah, mladi koji leže teško bolesni u bolničkim krevetima ... dio je teške svakodnevnice na COVID odjelu čakovečke bolnice na kojem je reporterka Dnevnika Nove TV Valentina Baus provela dan i razgovarala s pacijentima koji su posljednjih tjedana proživljavali, kako kažu, jedne od najgorih i najtežih trenutaka u životu.

Uz zvuke repiratora pred očima prizori koji nikoga ne mogu ostaviti ravnodušnim. Prije nego što smo ušli na Odjel intezivne njege morali smo na sebi imati zaštitnu odjeću jer tek tako odjeveni i zaštićeni smjeli smo ući na Odjel gdje su najteži bolesnici.

''U jedinici smo intenzivnog liječenja, ovdje je mladi pacijent, on je 84. godište, na neinvazivnoj ventilacijii, na respiratoru je znači na aparatu za disanje što mu je neophodno jer ima tešku upalu pluća'', objašnjava Biserka Mustač-Hlebec, specijalistkinja anesteziologije, reanimatologije i intenzivnog liječenja

Najmlađi pacijent koji je smješten na Odjel intenzivne njege '86. je godište s komorbiditetima. Ukupno na Intenzivnoj ima osam pacijenata – sve je popunjeno, svaki pacijent zahtijeva 20 kvadrata prostora oko sebe, a jedna od medicinskih sestara kaže: ''Depresivno je jer vidite da su pacijenti teško bolesni, da se pate. Ne mogu ništa sami, ne mogu si oči oprati ujutro, potpuno su ovisni o nekome, a to stanje je toliko ozbiljno da ne znate na koji način pomoći''.

S onim pacijentima koji mogu ustati u krevetu svakodnevno rade fizioterapeuti. Vježbaju disanje i pokrete ruku i objašnjavaju: ''Mi tom malom promjenom postižemo da se pokreće sama cirkulacija i malo da gospođa promijeni položaj iz horizontale u vertikalu''.

Na Odjelu poluintenzivne se nalaze pacijenti koji su ipak u malo boljem stanju. Gospodin Bojan je već dva tjedna u bolnici i kaže da se danas osjeća puno bolje, ali i da mu je boravak ovdje dosta težak.

A kažu nam to svi pacijenti s kojima smo razgovarali na odjelu. Prisutni su strah, neizvjesnost, ali i kajanje. Nada kaže: ''Moj takoreći dobar prijatelj - zbog njega nisam cijepljena. Ali kada budem mogla prvom prilikom ja ću se odmah cijepiti, neću više nikoga slušati, teško je, teško. Ljudi ne vjeruju. Dok ne probaju na svojoj koži ne vjeruju''.

Nije vjerovala ni gospođa Đurđa da će u bolnici provesti gotovo mjesec dana. Nije mogla disati, ni stati na noge: ''Borba za život, za svoje najmilije!''

"Vježbam svaki dan, vježbam i moram noge, da pokažem da sam borac - evo ga i prohodala sam ide malo…'', pokazuje gospođa Marija s kojom Đurđa dijeli sobu i koja je za razliku od Đurđe cijepljena i kaže: ''Najviše zamjeram onima koji se nisu cijepili, gledam ove povorke vani, fešte, svaki bi od njih trebao doći ovdje samo jedan dan''.

''Želim samo reći da smo mi uvijek na raspolaganju svima - i cijepljenima i necijepljenima. Ali sa sigurnošću možemo potvrditi da virus postoji, jednostavno cijepite se da ne bi bilo kasnije svakakvih peripetija i posljedica''', poručuje voditelj COVID odjela Mahmoud Al-Mufleh.

Pročitajte i ovo dramatično stanje Ovako izgleda trenutak kad pacijentu kažu da mora na respirator: "Ljudi u tim trenucima teško dišu, ne mogu baš razgovarati..."
Pročitajte i ovo STIŽU IZMJENE ZAKONA Plenković: ''U Hrvatskoj neće biti obaveznog cijepljenja. Građani imaju priliku birati između anarhije i reda''

Jedni prežive, drugi uz sav napor i muku liječnika bitku ipak izgube. Kraste na njihovim licima su od maski za disanje. Iako su na respiratoru, u rukama imaju mobitel jer im je to trenutačno jedini doticaj s vanjskim svijetom.

Svi se bore, a liječnici poručuju da su se neke smrti mogle spriječiti samo da se cjepivo zazivalo onda kada već nije bilo prekasno.

Dnevnik Nove TV gledajte svakog dana od 19:15, a više o najvažnijim vijestima čitajte na portalu DNEVNIK.hr.

Propustili ste Dnevnik? Pogledajte ga besplatno na novatv.hr