Voda je poput sunca, zraka pa i vatre - vrijedna jer bez nje nema života, ali kad je puno ima, nosi nevolju. U tom slučaju možemo reći da nam je voda došla do grla. Cijelu Hrvatsku potresla je brutalna deložacija zadarske obitelji Vukić. Morali su iz obiteljske kuće zbog poreznog duga na propali obrt. Deložirani su pa vraćeni zbog proceduralne greške. Za manje od tri tjedna moraju van, pa sve to ne umanjuje grozan osjećaj koji stvara ovaj krajnje nehuman prizor.
Pročitajte i ovo
Vladajuća koalicija je pred izbore obećala kako će omogućiti ljudima da dugovanja vrate u ratama. Paradoks je da u Hrvatskoj ima puno više velikih i od Vukića puno bogatijih poreznih dužnika - pa sve je pisalo na Linićevoj listi. Ali njima ništa, oni imaju neku čarobnu banku koja im ne traži kuću na bubanj. Bilo bi dobro da svi znamo koja je to banka.
Šalu na stranu, ali vladajućima je zadnji tren da se podsjete osnovnih predizbornih obećanja i počnu ih provoditi. Vući ljude po ulici ne znači urediti zemlju. Jer zemlju iliti državu čine ljudi, ljudi poput obitelji Vukić, a ne Čačić i ostali. Ili naši dragi biskupi, koji sa zahvalnog hodočašća iz Rima nisu poslali niti jednu socijalnu poruku. Dok su Vukiće bacali iz kuće, oni su govorili o obitelji u godini vjere.
Kao da je obitelj u višestrukoj krizi uslijed blagostanja, a ne siromaštva. I za slaviti godinu vjere nisu dovoljne prodike i klanjanja - potrebna je istina na djelu i potrebna je hrabrost na djelu - nikako polupolitički konformizam udaljen od stvarnog svijeta. Dan prije deložacije obitelji Vukić trećina radnika Gredelja, njih 480, dobila je otkaz.
Umiruje puk ministar Linić. Pojačava to ovrhama nad bogatim poduzetnicima koji duguju porez. Oni šute jer je njima ta lova 'piece of cake'. Ljude bi trebalo umiriti i planovima da Linić ministre dva mjeseca stavi na minimalac, oni govore: 'Kako da ne idemo na minimalac ako treba'. Osim Čačića. Čačić ruši PR koncept. Smatra da to ministru financija ne bi trebalo pasti na pamet.
>> Kako su se Mickey Mouse, Hillary Clinton i porezi našli u jednoj hrvatskoj priči?
Linić ne odgovara. Interes stabilnosti koalicije valjda mu nalaže da Čačiću ne odvali da on drastičnom poreznom politikom mora krpati proračun - upravo zato jer Čačić nije napravio ništa. Ništa od njegova predizbornog razmetanja kako će stvoriti investicijsku klimu. Ništa ni od njegove prisege izrečene u ovom Dnevniku - da će u rujnu otići ako ne uspije. Sad se žali kako u 8 godina prije njega nitko ništa nije radio. Što to nas briga. Zato smo njega ovlastili da napravi. Povjerovali smo njegovom proroštvu. U maniri govora bez uporišta odgajaju se i pioniri maleni. Stranačke mladeži.
Kad se pogleda na Sveučilištu u te mladeži redovito su učlanjeni najlošiji studenti. Već nasađeni kao mali cezaristi ne bore se dobiti prestižan doktorat, već mjesto u stranci - čak se sele iz stranke u stranku, zavisno tko je dobio izbore. Tako se i za budućnost njeguje partitokracija, a guši demokracija. Zato nam je svaki njihov performans smiješan. Svaki djeluje jednako nepromišljeno. Bilo ih je dosad iz svih stranaka. Zadnji je izvela mladež HDZ-a, kada je premijeru htjela uručiti nacionalni dres. Jer Milanović džogira u britanskom. O britanskim dresovima unutar HDZ-a bi se itekako dalo raspravljati. Samo što malci to ne kuže.
>> Završeno prebrojavanje glasova na Floridi: Pobjeda Obame sa 332 elektora
Obama je dobio drugi predsjednički mandat. Republikanac Romney je izgubio. 'Uništena totalnim kapitalizmom Amerika je kako god izgubila izbore', piše Jakob Augstein u Der Spiegelu, suprotstavljajući enormno bogatstvo i većinsko siromaštvo, malobrojno obrazovanje i masovno neobrazovane, ponos i predrasude. Kako god, jedna im se stvar mora priznati - anglosaksonska uljudba - zasada koju su Englezi ostavili svojoj bivšoj prekomorskoj koloniji, a ona je u neovisnosti dovela do perfekcije.
Zamislite da u nas poraženi na izborima odmah stane u 'mi' varijantu i još kaže da će moliti za uspjeh svog predsjednika. Uuuu - to bi bila luda kuća. Kad bi se digli svi naši već sredovječni i vremešni 'opinion makeri' u maniri '79-e. Na kraju bi za sve vjerojatno bili krivi Kaptol i Vatikan. Poraženog ne bi opralo ni more Jadransko. Mam bi zažalio što je to rekao.
Više nego što Kerum žali što je išao na izbore. Gdje je Žele, to je već misterij. Nema ga u Saboru, a na njega je već jako ljutita i njegova zamjenica. U tjednu koji je za nama zahuktava se kampanja za lokalne izbore. HNS još nema svog kandidata, HDZ demantira Kujundžića kao mogućnost.
Bilo je i tragedija, ali nećemo o njima. Poslužilo nas je lijepo vrijeme, što je super jer će manje koštati ionako preskupo grijanje. Bilo je i dana ića i pića, tradicijskih jela, vina i slastica.
DNEVNIK.hr pratite putem iPhone/iPad | Android | Twitter | Facebook
