Njihov um ne poznaje granicu, nisu mogli razlučiti zlo od dobrog, sud ih nije poslao u strogo čuvane zatvore, već na liječenje u slabo čuvane psihijatrijske ustanove. Jedino ova vrata dijele 70 neuračunljivih pacijenata od slobode, a na dan kada je ubojica pobjegao, netko ih je zaboravio zaključati. Možemo pobjeći kada poželimo, svoju priču počinje Petar i sam bivši bjegunac s odjela za forenziku u Vrapču. Petar mu nije pravo ime, radi zaštite identiteta, mi ćemo ga tako zvati. U zatvoru je završio zbog nasilnog ponašanja prema majci, a psihijatar je ustanovio da boluje od paranoidne psihoze prema obitelji i poslao ga na psihijatriju.
Pročitajte i ovo
'Išetao sam van, otišao sam na glavni kolodvor, platio sam autobus', priča Petar i kaže kako ga nitko tada nije zaustavio. 'Nisu znali, imali su povjerenja, imao sam dobro vladanje, otišao sam na glavni kolodvor, platio autobusnu kartu za Šibenik i otišao i sutradan sam se prijavio šibenskoj policiji', nastavlja svoju priču Petar. Petar nije htio biti u bijegu, otišao je, kaže, samo po bilješke za večernju školu. 'Nakon toga sam imao mjesec dana sankciju, nisam mogao ići u krug bolnice, na radnu terapiju, nigdje', kaže.
Nedavno uhićeni bjegunac ponovno na istom odjelu
Slične sankcije slijede i za nedavno uhićenog bjegunca. Ponovno je smješten na isti odjel, no za razgovor je bio nedostupan. Osim što i on i ja možemo ponovno odšetati kada poželimo, priznaje Petar, ovdje se mogu i neprimjetno unijeti noževi ili drugi opasni predmeti. Sigurnosnih propusta u Vrapču liječnici su svjesni i već godinama vape kako rade u nemogućim uvjetima. Nema ograde, nema kamera, a za liječenje 70 pacijenata zadužena su 3 psihijatra i oko 20 medicinskih tehničara. Na odjelu je ukupno 50 zaposlenih i pacijenti bi u sklopu rehabilitacije svaki dan trebali ići u jednosatnu šetnju uz pratnju, no tehničara je premalo. Jedan tehničar često u šetnju ide s dva pacijenta i ti izlasci idealni su za bijeg.
'Oko našeg odjela ne postoji nikakva ograda to je jedinstvena, rekao bih, u svijetu situacija jer čim pacijent izađe s ovog odjela, on praktički može izaći i na ulicu i u grad. Mi praktički nemamo ništa, osim našeg personala', rekao nam je voditelj forenzike Vrapče. Najgore je kada se stvara gužva u redu za ručak ili lijekove, tada pacijenti znaju biti najagresivniji. Medicinske sestre i tehničari u ovakvim uvjetima ne mogu puno napraviti. 'Ako dolazi do neke agresivne situacije nažalost mi na našem odjelu nemamo nikakve zaštitare, ili ne znam pravosudnu policiju, ili nešto drugo. Nije let iznad kukavičjeg gnijezda. Znači rade samo medicinske sestre i tehničari, koji onda u takvim situacijama moraju obuzdati pacijente', kaže Boris Majetić, glavni medicinski tehničar Vrapče.
Opasne situacije smiruju se razgovorom
Opasna situacija najčešće se smiruje razgovorom, najteže je kad se mora primijeniti sila. U svakodnevnom kontaktu s teško poremećenim osobama, od kuharice do voditelja smjene, svatko se sa strahom nosi na svoj način. 'Pa malo se čovjek boji, razmišljate ono joj priča ovako onako, napast će te, ali dobro, gledajte, nikad ne znate što se može pacijentu okrenuti', objašnjava kuharica Jasna Đulić.
Sa strahom su se naučili nositi i medicinski tehničari u neuropsihijatrijskoj bolnici Popovača, a Božidar Ohman s neubrojivim osobama radi već 6 godina. 'Pa mora biti neka doza straha uvijek, ali s vremenom te prođe, ne misliš više na to', kaže Božidar. U Popovači se nadzire 210 bolesnika, počinitelja najtežih kaznenih djela. Među njima je i peterostruki pulski ubojica, Damir Voškion, sam, odvojen u sobi za izolaciju. Zidovi i pod njegove sobe obloženi su spužvom, a među ta 4 zida, vjerojatno će provesti sljedećih 40 godina. Prije godinu dana najveći odjel za forenziku u državi dobio je ono što i Vrapče traži. Postavljene su kamere, pojačana vrata i uređene sobe za izolaciju.
Vrapče nema ogradu i pacijent može direktno sa svog odjela odšetati na ulicu i slobodu. Od slobode ga dijele samo jedna vrata. Prenošenje Vraga
'Daleko nam olakšavaju, možemo pratiti pacijente na 16 video kamera, možemo se fokusirati na određene sobe, na određene pacijente, osim što je možda nedostatak, ali to je njihovo pravo, jer tu taj dio ne možemo pratiti', priča Josip Hajdu, glavni medicinski tehničar neuropsihijatrijske bolnice u Popovači. Upravo u kupaonici odjela za forenziku, zbog svađe oko šampona, prije nekoliko mjeseci, 31-godišnji pacijent je džepnim nožem na sklapanje izbo 32-godišnjeg pacijenta. Tehničari su bili brzi, ipak za 32-godišnjaka nije bilo spasa.
To je jedan od najpoznatijih tragičnih slučajeva iz Popovače u posljednje vrijeme, no ima ih još. Jednom kada izađu kroz ulazna vrata bolnice, najvažnije je prihvaćanje okoline, a nerijetko tragične priče imaju još tragičniji svršetak. 'Čovjek je bio tu čak više od 20 godina i kada je bio otpušten, mi smo upozorili njegovu obitelj da oni njega moraju odvesti liječniku, međutim njegova obitelj ništa nije poduzela. On je imao na neki način jednu sumanutost da mu dodirom prenosite vraga. Nakon godinu i pol dana on je usmrtio svoju ženu na jedan vrlo ružan način, ali on je rekao, meni je žao moje, rekao je njeno ime, ali ja više nisam mogao podnijeti da ona meni prenosi vraga', priča Tia Žarković Palijan, voditeljica Forenzike u Popovači.
Javnost gleda samo negativne stvari
Ovdje se psihotične osobe liječe najmanje pet do šest godina. Za mnoge od njih, nakon što uđu, više nitko ne pita, a nakon izlaska su još tri godine na uvjetnoj. Statistike kažu da većina onih koji izađu ne počini ponovno zločin, jer pozitivnih primjera je puno. Jedan od njih je Stipe, jedini pacijent kojeg su nam doktori dopustili snimati bez skrivanja identiteta. Stipe se zbog pokušaja ubojstva u Popovači liječio 8 godina i kaže kako nove sigurnosne mjere, kaže, mogu samo donekle pomoći. Prije godinu i pol Stipe je pušten na slobodu, no prije nekoliko dana iznenadio je doktore i sam se vratio. Nestalo je lijekova koje je uzimao, bilo ga je strah da se ne vrati na krivi put. 'Što bi doktorica znala je li ja trošim te lijekove ili ne trošim, međutim ja sam došao samovoljno da mi se ne bi pogoršalo pa se opet ovamo ne vratim', kaže Stipe.
Pozitivnih primjera ima i u Vrapču, no javnosti su puno poznatiji negativni. Niz događaja koji je šokirao hrvatsku javnost i ponovno pokrenuo raspravu o sigurnosti Odjela za forenziku, ne nanosi nam štetu, uvjeren je ravnatelj, naprotiv! 'Ja ću sada otvoreno reći to, pazite, ova situacija ovo samo u prvi mah izgleda naivan ravnatelj i naivno rečeno i gotovo bi se reklo blesavo rečeno, to je nama ovoga trenutka učinilo uslugu, ali panika kao takva nije bila dobra', rekao nam je ravnatelj Jukić. Gotovo apsurdno zvuči, ali bijeg opasnog bolesnika izvrsno je poslužio za politička prepucavanja na relaciji Grad Zagreb, Ministarstvo zdravstva. Za novi odjel u Vrapču, koji bi imao visoku ogradu i kamere već godinama postoji projektna dokumentacija i građevinska dozvola. Izgradnja bi stajala 65 milijuna kuna i Ministarstvo traži da Grad izdvoji polovicu tog iznosa iz svog proračuna, dok je Grad spreman dati samo trećinu.
Prepucavanje na relaciji Grad Zagreb - Ministarstvo zdravstva
'Nažalost mijenjali su se ministri, uvijek ispočetka se kretalo s dogovorima, radi se o prevelikoj investiciji da bi Grad Zagreb mogao sam ući u nju', tvrdi Zvonimir Šostar, pročelnik zagrebačkoga Ureda za zdravstvo i socijalnu skrb. 'Ne, ne to je projekt Grada Zagreba. Bolnica Vrapče je u vlasništvu grada Zagreba i postojali su određeni pregovori da bi grad Zagreb počeo i sa obnovom tog djela, a da će ministarstvo sudjelovati u jednom djelu troškova, mi i dalje stojim na tom tako da čekamo što će biti', odgovara Zvonimir Golem, državni tajnik Ministarstva zdravstva. Usprkos neizvjesnoj budućnosti, liječnici u Vrapču ne odustaju. Nedavno je pokrenuta nova tribina pod nazivom film i psihijatrija. Prvi put pacijenti su imali priliku vidjeti kultni američki film o jezivim uvjetima u psihijatrijskoj ustanovi. Iako snimljen prije 34 godine, vjerno dočarava današnju situaciju u našem odjelu, priznalo nam je nekoliko medicinskih sestara.
U Popovači bolesni um ima više prostora za napredak. Ponekad tek kroz pisanje pjesama pacijenti uspiju doktorima opisati svoje misli. Svi se slažu kako je posljednji bijeg ukazao na vrlo opasan problem, mora li doista neki idući bijeg neubrojivog pacijenta završiti krvavo.
