Želim posjetiti na riječi ministra unutarnjih poslova Njemačke, koje je izrekao nakon napada u vlaku u Bavarskoj, kada je jedan mladi islamist izvršio napad, tada je kazao da bi Njemačka mogla doživjeti još islamističkih napada i da unatoč vladinoj politici otvorenih vrata, Njemačka se na to mora pripremati. Tražio je diplomatski balans, on je ipak ministar u koalicijskoj vladi Angele Merkel, te je želio upozoriti na napad kojeg se može očekivati. Naravno, taj napad je njemačka krajnja desnica, AFD, čiji rejting raste, iskoristila. Ipak, do godine su izbori.
Pročitajte i ovo
Nisam sigurna što se iz svega može iščitati. Njemačka strahuje od takozvanih 'usmljenih vukova'. Ljudi koji djeluju u manjim grupama i sve češće se spominju. Nisam sigurna je li taj izraz 'usamljeni vukovi' samo pokriće za nešto i nisam sigurna tko je ovaj napad u Münchenu inscenirao.
Podsjetit ću na Francusku i napad u Nici, tada sam govorila da je cijela eskalacija nastala u trenutku kada je otišao Jacques Chirac i kada je došao Nicolas Sarkozy koji je počeo voditi jednu filokolonijalističku politiku, da je to nakon njega nastavio i socijalist Francoise Hollande i on je mislio da će pojedine manje islamističke skupne koje je Francuska slala u Siriju za neke druge svrhe da će ih moći držati pod kontrolom.
Bojim se da se tako nešto slično, po obrascu, ne po sadržaju, događa i u Njemačkoj. Znači da postoji mogućnost da ih netko aktivira i da se ovako nešto takvo dogodi. Njemačka mi ne djeluje baš kao zemlja koja ima službu koja to ne bi znala dobro nadzirati, osobito nakon niza izjava koje smo čuli. Migrantska kriza je također bila smislena. Njemačka treba radnu snagu, trebat će je za 5, 10 i 15 godina osobito kada baby boom generacija ode u mirovinu.
Europska unija je u velikoj disoluciji
Mislim da je to sve skupa jedan veliki scramble, velika mućkalica iz koje sada ne možemo izdvojiti niti jedan pouzdan zaključak jer nemamo čvrstih informacija. Čak nije niti 100% potvrđeno tko je izveo teroristički napad, je li terorizam u pitanju, iako po društvenim mrežama neke islamističke skupe već slave ovaj napad. Mutna mi je ova priča u svakom slučaju.
Europska unija je u jednoj velikoj disoluciji. Europska unija 24 godine nakon Maastrichta nema ni k od konsolidirane zajedničke vanjske i sigurnosne politike, ne provode je, nije ju jasno definirala, obavještajne službe unutar zemalja članica ne surađuju onako kako bi trebale osobito na ovim pitanjima terorizma, sve se tu miješa i dolazi do situacije. Europska unija nema odgovor, nema zato jer svaka zemlja članica ipak vodi neku svoju nacionalnu politiku i štiti svoje interese.
To sad lijepo funkcionira na papiru kad su dani slave, a kad dođu teška vremena onda dolazi do disolucije i do disonantnih tonova kao što je bio slučaj s migrantskim kvotama. Migrantska kriza je izrazito destabilizirala Europsku uniju. Politički, psihološki i svatko vodi brigu o svojim interesima.
Čelništvo Europske unije još uvijek se nije oglasilo
Čelništvo Europske unije još uvijek se nije oglasilo, niti načelno, floskulama poput: mi smo jedinstveni, mi ćemo se boriti protiv terorizma, mi smo ujedinjeni... Nisu se oglasili, baš kao i u slučaju Nice. I tada sam rekla da će se oglasiti sutra i bila sam u pravu.
Na dan izbora za Europski parlament, ja sam tada bila u Bruxellesu, dogodio se napad u židovskom muzeju u Bruxellesu i tada je potvrđeno da su to napravili radikalni islamisti. Tada je europski koordinator za protuterorizam počeo upozoravati na sve ovo. Da možemo očekivati da će se ovakve stvari češće događati zbog dinamike širenja islamističkih ćelija u cijeloj Europi. Očito nije bilo dovoljno sluha da ga se čuje.
Raste osjećaj nesigurnosti. Iako očekujete da se to više neće dogoditi, ljudi se osjećaju nesigurno imam osjećaj kao da su geopolitika i interesi u potpunosti odvojeni od građana Europske unije. Kao da se grade neki sigurnosni sustavi koji nemaju veze sa sigurnosti građana već s nekim drugim interesima, Potpuno je jasno da se gradi neki novi svjetski poredak dok se stari još nije urušio. Ljudi imaju osjećaj nepovjerenja prema svojim sustavima sigurnosti.
Europska unija nikada neće biti Sjedinjene američke države
Europska unija nikada neće biti Sjedinjene američke države. Ono oko čega bi se zemlje članice sada trebale jače konsolidirati je NATO. Jer tu postoje neka druga pravila.
Nisu dobri znakovi samim time što se već neko vrijeme nalazimo, neću reći u hladnom ratu već u hladnoratovskom obrascu funkcioniranja, prije svega između SAD-a i Rusije između kojih Europska unija ne može naći autentičan odgovor i autentičnu politiku. Ona je stalno u nekom balansu, u sendviču u krizi lidera, Europa nema lidera, nema misli, a misao je u srži politike. Da bi mogli stvoriti čvrst i autentičan stav i reći mi smo Europa, Europska unija, morate imati misao. Da bi imali misao morate imati lidere. Nakon odlaska Blaira i Chiraca Europa je zapala u krizu liderstva. Angela Merkel je u redu, no po meni je malo više od prosjeka, u cijeloj priči izgleda kao moćna, genijalna, savršena, no ona to nije. To se pokazalo u slučaju migrantske krize. Merkel je svoj bilateralni dogovor s Erdoganom provela kroz Bruxelles, kroz bilateralno vijeće i Europsku komisiju dovela pred gotov čin i mislim da se to nije smjelo tako odraditi.
