'U koloni bi trebali biti branitelji, oni su stvorili fotelje političarima'

Iako je tada imala samo šest i pol godina, Željka Jurić i danas dobro pamti taj dan, 18. studenog 1991. godine. Djevojčica u plavom kaputiću, koja je postala simbol egzodusa Vukovara, tvrdi, nije ni bila svjesna tragedije kojoj je svjedočila prije 20 godina.

Pročitajte i ovo Dan hrvatskih branitelja U Gradu Vukovaru bijesni zbog Banožića: "Iz njegova kabineta vršili su pritisak" Rane nisu zacijelile Tužne priče iz kolone sjećanja: "Muž mi je poginuo kad i sin. Emocije su jako teške"

'Sve mi je ostalo u sjećanju. Mi djeca nismo ni shvaćali ozbiljnost situacije. Bili smo u zgradi, a tek smo se zadnjih deset dana spustili u podrum. Branitelji su cijelo vrijeme bili s nama', prisjetila se Željka koja danas živi u Berku i udana je za branitelja Luku Mitrovića. Najgori trenutak nakon pada Vukovara dogodio se dok je u koloni ljudi, uplakana držeći majku za ruku, na svoje oči vidjela kako srpska vojska rafalom ubija branitelja Aleksandra Labu.

Nakon pada Vukovara, s majkom se uputila u Sremsku Mitrovicu. Od tamo je tri dana putovala do Zagreba. U glavnom gradu prvo je tri mjeseca provela u hotelu, a nakon toga 11 godina u zagrebačkom naselju Špansko. 'Mislila sam da se nikada neću vratiti u Vukovar. Nakon odlaska 1991., prvi put sam otišla ponovno u Vukovar 1997. godine. Kada sam vidjela razrušeni grad, našu kuću, bila sam ljuta i razočarana, ali u meni nije bilo mržnje. Jednostavno, nisam mogla vjerovati da je čovjek čovjeku u stanju učiniti tako nešto', ispričala je Željka.

Godine 2002. odlučila se vratiti u rodni Vukovar, no i tada je ponovno uslijedilo razočaranje. 'Moj cijeli život vrti se oko branitelja. Znam s kolikim žarom, ljubavi i ponosom su ti ljudi odlazili braniti svoju zemlju. Nisu odlazili negdje drugdje nekoga napadati, samo su branili ono što je njihovo. Ne mogu gledati što se njima sada događa', tvrdi Željka.

'Branitelji se osjećaju odbačeno'

Posebno su je potresle zadnje optužnice protiv hrvatskih generala. 'Ljudi koji su išli braniti svoj dom sada imaju knedlu u grlu, osjećaju se odbačeno. U potpunosti su izgubili nadu', objašnjava. Dodaje kako takve stvari nimalo ne doprinose suživotu u Vukovaru, jer branitelji koji sada slobodno šeću ulicama, sutra mogu biti zatvoreni, a oni koji su napadali grad, ostaju na slobodi.

Željka je u razgovoru, koji smo s njom vodili prije same obljetnice, rekla kako će 20. obljetnicu pada grada obilježiti intimno, bez ikakve pompe. 'Zapalit ću svijeću i sjetiti se ljudi koji su branili Vukovar i koji su za njega dali život. Neću se pojaviti u koloni sjećanja, jer nije u redu da u prvom redu hodaju ljudi iz Vlade, a ne branitelji. Ipak su branitelji ti koji su stvorili Hrvatsku i fotelje političarima', tvrdi.

Iako nije u potpunosti izgubila nadu u bolje sutra, Željka kaže kako je život u Vukovaru vrlo težak i kako mlade ništa ne vuče da tu i ostanu. 'Ljudi nemaju posla, nemaju novaca. Što im se isplati ovdje školovati djecu, kada sutra neće imati gdje raditi', kaže Željka, ali se ipak nada da će doći neka bolja vremena i normalni ljudi koji će Vukovar učiniti lijepim mjestom za život.