Zloglasno Crno brdo, odlagalište troske se nakon 15 godina, iz Biljana kraj Benkovca, seli u Sisak. Troska koja je ilegalno odložena odnedavno je postala potencijalna mineralna sirovina i seli se unatoč tome što su brojna izvješća ukazivala na postojanje kancerogenih tvari.
Fond za zaštitu okoliša sanaciju je vodio i prije 15 godina. Nakon pustih milijuna bačenih u vjetar, sada ulaže još 17 i pol milijuna eura. Građani Siska prosvjeduju i tvrde da su u strahu za vlastito zdravlje.
"Bojimo se bolesti, zato što mi Siščani već imamo poprilično bolesti. Ovo je industrija koja nama ništa ne doprinosi, nego vlasniku koje će debelo zaraditi, a mi ćemo obolijevati", smatra Dragica Petrinjak iz građanske inicijative Siščani ne žele biti smetliščani.
"Prije svega, jadni ti ljudi u Biljanima Donjim kojima je ta troska ležala nad glavom 15 ili 20 godina. Mislim, tko zna, ponavljamo, šta je u toj troski bilo. Iz nekog razloga, ozbiljni izvođači nisu se htjeli baktati s tim i ne žele se baktati s tim. Zašto sad odjednom?", pita se Marko Rožić iz iste inicijative.
Dvije presude Europskog suda
Na natječaju Fonda za zaštitu okoliša posao recikliranja troske dobila je tvrtka KEMOKOP. Obvezali su se da će u roku od 16 mjeseci oporabiti trosku i prodati je kao građevinski materijal. Isto to planirao je sad već pokojni Sadik Čolić 2010. godine, kad je 140 tisuća tona te iste troske dopremio iz šibenske Tvornice elektroda i ferolegura u Biljane Donje.
"O kancerogenosti nema ni govora", govorio je Sadik Čolić prije 11 godina. Tvrdio je da je neopasna i da će biti upotrijebljena kao mineralna sirovina. No, to se 15 godina nije dogodilo. Inspekcije su utvrdile ilegalno odlaganje i propisivale kazne, a lokalna udruga u strahu sama financirala analize.
"Mi smo uputili materijal u Njemačku u jedan institut koji je dokazao da ima policikličnih aromatskih ugljikovodika koji su kancerogeni", govorio je Zdravko Belušić iz Eko udruge Ravni kotari 2014. godine.
Sadik Čolić tvrdio je da iz udruge sami podmeću kancerogene spojeve u trosku, godine su prolazile. Konačno, Europski sud pravde 2019. godine donio je prvu presudu koja kaže da je Hrvatska propustila klasificirati trosku kao otpad, sanirati ga na način da ne šteti zdravlju ljudi i okolišu i prisliti vlasnika da ga propisno zbrine.
Druga presuda Europskog suda iz 2023. godine propisala je i kaznu od milijun eura plus još 6500 eura po danu sve dok se otpad ne zbrine iz Biljana Donjih.
Izrijekom pišu da postoji opasnost da odloženi agregat otpušta štetne tvari, sadržava povišene vrijednosti opasnih tvari i da je njegova radiokativnost veća od dopuštene. Iz Fonda tvrde drugačije.
Zašto bi građani Siska vjerovali da će to ovaj puta biti uspješno kada to Sadiku Čoliću i državi Hrvatskoj do sada nije pošlo za rukom 15 godina?
"Otpad sa same lokacije Biljane Donje, prema lokaciji obrade u Sisku će se voziti u zatvorenim kamionima kako bi se eliminiralo bilo kakva pojava prašenja tijekom transporta. Na samoj lokaciji u Sisku će se otpad prosijavati prema frakcijama, on će se homogenizirati. Nakon toga će mu se ukloniti status otpada i po ukidanju statusa otpada će se odvoziti u firme koje će ga koristiti kao mineralnu sirovinu, odnosno kao građevinski materijal", tvrdi Mirko Budiša, zamjenik direktora Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost.
Budiša govori da "PAH-ovi", čija je vrijednost 32 miligrama po kilogramu 30 puta manji od koncentracije koja bi ovaj otpad okarakterizirala kao opasan. No, veći su od standarda za građevinske materijale koji su 10 miligrama po kilogramu.
"Fond je naručio nešto i platio i opet naručuje i plaća sanaciju na isti način"
"Da bi ova troska mogla biti upotrijebljena kao građevinski materijal, treba je prethodno obraditi i to firma koju smo mi odabrali upravo čini", rekao je Budiša.
Na pitanje je li KEMOKOP na natječaju dokazao da može skinuti povišene koncentracije PAH-ova do razine da to može prodati za građevinu, Budiša je potvrdno odgovorio. Na pitanje koliko će biti plaćeno KEMOKOP-u za zbrinjavanje, odgovorio je: "Ugovor je potpisan na otprilike 14 milijuna eura bez PDV-a za 140-150 tisuća tona troske".
Komentar na situaciju ima i Zdravko Belušić, nekadašnji predsjednik Eko udruge Ravni Kotari. "Fond je naručio nešto i platio, to nije sanirano, i Fond opet naručuje i plaća sanaciju na isti način."
Iz Ministarstva zaštite okoliša odgovaraju da se radi o neopasnom otpadu čija sanacija je konačno u tijeku. Na odgovor zašto je za to bilo potrebno 15 godina, kažu do sad nije bilo kupca.
Cijelu reportažu o Crnom brdu pogledajte u videoprilogu reporterke Provjerenog Danke Derifaj:
